• U poslednje vrijeme u javnosti se dosta govorilo o odluci po kojoj ste navodno neustavno i nezakonito obavljali skoro godinu funkciju predsjedavajućeg sudije Ustavnog suda, plasirane su i informacije da je to konstatovano i u izvještaju EK. Kako to komentarišete?
Lopičić: Dobro ste rekli, navodno. U odnosu na konkretnu pravnu situaciju ukazujem da je Ustavni sud u januaru ove godine donio odluku o izboru predsjedavajućeg sudije glasovima četvoro sudija, što je u skladu s ustavnom odredbom prema kojoj ovaj sud odluke donosi većinom glasova svih sudija. U obrazloženju odluke je, pored ostalog, konstatovana činjenica „da nakon tri sprovedena kruga glasanja nije izabran predsjednik Ustavnog suda jer niko od sudija nije dobio potrebnu većinu glasova”, kao i da „Zakonom o Ustavnom sudu nije uređen dalji postupak izbora predsjednika nakon neuspješno sprovedenog izbora”. U jednom dijelu izvještaja Evropske komisije (EK), kao i u navedenoj odluci takođe se konstatuje da je neuspješno sproveden izbor za predsjednika Ustavnog suda.
Treba imati u vidu i činjenicu da niko od sudija, nakon neuspješnog izbora predsjednika Ustavnog suda, nije želio da prihvati rukovođenje sudom, pa ni najstariji sudija, što je konstatovano u zapisniku sa te sjednice. Radi se, dakle, o postojanju pravne praznine koja potvrđuje da u bilo kojoj pravnoj oblasti, pa i ustavnosudskoj, nije moguće u cjelini unaprijed urediti sve pravne odnose.
Smatram da je Ustavni sud, saglasno Ustavu i Zakonu o Ustavnom sudu, primjenom metoda interpretacije tih propisa, odnosno izborom „predsjedavajućeg sudije”, doprinio popunjavanju navedene pravne praznine u cilju nesmetanog funkcionisanja suda. Kao što je to i navedeno u odluci, Ustavnim sudom je u jednom periodu (1996. godine), takođe, rukovodio „predsjedavajući sudija” a takvu praksu su imali i drugi ustavni sudovi. Taj sudija nije predsjednik Ustavnog suda i nijesu u pravu oni koji ulogu tog sudije dovode u vezu sa tom funkcijom.
• Pa kako je onda došlo do toga da je ta odluka sada oglašena nezakonitom?
Lopičić: Tako šta je jedan sudija u januaru glasao za tu odluku, a u novembru je glasao protiv te iste odluke, bez navođenja razloga za promjenu stava.
• Zašto tokom mandata predsjedavajućeg sudije nijeste organizovali izbor za predsjednika Ustavnog suda?
Lopičić: Više puta sam to pokušala. Želim da istaknem, a što se često zaboravlja, da je Ustavni sud kolektivni organ, koji sve odluke donosi većinom glasova svih sudija. U konkretnom slučaju, Ustavni sud je više puta, na predlog sudija, odlučivao o terminu održavanja sjednice na kojoj bi se birao predsjednik Ustavnog suda. Međutim, većina sudija nije prihvatila predlog za održavanje sjednice sa tom tačkom dnevnog reda. Moja obaveza da saglasno navedenoj odluci „organizujem sjednicu za izbor predsjednika Ustavnog suda kada se za to steknu pretpostavke” podrazumijevala je, dakle, prethodnu saglasnost većine sudija, što je na tim sjednicama izostalo, a konstatovano je u zapisnicima sa sjednica. Svi koji sada o tom postupku iznose neke druge činjenice rade to neargumentovano i nedobronamjerno.
• Da li je tokom Vašeg predsjedavanja bilo problema u funkcionisanju Ustavnog suda?
Lopičić: Ustavni sud je za vrijeme mojeg predsjedavanja funkcionisao u skladu s Ustavom i zakonom u okviru svih nadležnosti, iako se rad odvijao u otežanim uslovima zbog pandemije izazvane bolešću virusom SARS-KoV-2. Zahvaljujući velikom angažovanju svih zaposlenih Ustavni sud je do sada riješio 1.220 predmeta, što je više od broja završenih predmeta na kraju 2017. i 2018. godine. Donijeli smo važne odluke u kojima je Ustavni sud tumačio krucijalno značenje principa zakonitosti i proporcionalnosti, odnosno nedopušteno miješanje države u pravo na privatnost tokom pandemije, ovlašćenjem organa za donošenje mjera, ocjenom ustavnosti i zakonitosti akata u cilju zaštite biračkog prava građana tokom izbora kao i zaštitom drugih individualnih prava koja su propisana Ustavom i Evropskom konvencijom.
U ovom periodu sudije i savjetnici Ustavnog suda su učestvovali u radu više onlajn konferencija čija tema je bila zaštita ljudskih prava i sloboda za vrijeme pandemije, odnosno ocjena ustavnosti i zakonitosti mjera, koje su evropske države donosile u tom periodu. Pored toga, na predlog Ustavnog suda, u saradnji sa AERE centrom održane su i dvije onlajn konferencije sa predsjednicima ustavnih sudova iz regiona, na kojima su prezentovana iskustvau radu tih institucija u uslovima pandemije.
Želim da ukažem da se u Izvještaju Evropske komisije konstatuje da se kvalitet odluka Ustavnog suda i dalje poboljšava u smislu primjene standarda o ljudskim pravima i prakse ESLJP-a. Međutim, sa žaljenjem primjećujem da se nesumnjivo prepoznati dobri rezultati rada Ustavnog suda od strane Evropske komisije u crnogorskoj javnosti ne pominju, odnosno da su stavljeni u drugi plan.
• Šta mislite o predloženim izmjenama Zakona o Ustavnom sudu kojim bi se produžila starosna granica sudijama za odlazak u penziju, što je predložila Bošnjačka stranka?
Lopičić: Pitanje izmjena i dopuna Zakona o Ustavnom sudu je, kao što je poznato, u nadležnosti Skupštine Crne Gore. Naravno da kao pravnik imam mišljenje o navedenom predlogu Bošnjačke stranke, ali kao sudija Ustavnog suda ne mogu javno iznositi svoje mišljenje o pitanju koje je ili koje može biti ggredmet ocjene ustavnosti u postupku pred Ustavnim sudom, jer je to expressis verbis zabranjeno zakonom.
• U javnosti su se pojavljivale i informacije da ste naklonjeni DPS-u, da li ste bili nekad član te partije?
Lopičić: Nijesam bila, niti sam član nijedne političke partije, pa ni Demokratske partije socijalista. Zbog mog dugogodišnjeg iskustva u crnogorskom ustavnom sudstvu za sudiju Ustavnog suda birali su me poslanici i iz vlasti i iz opozicije, i to dva puta (2005. i 2013. godine).
