Slikarstvo na okapini Lipci predstavlja najkompletniji ansambl balkanske praistorijske umjetnosti, na kojem se može proučavati daleka epoha duhovnog života stanovništva Bokokotorskog zaliva i šire.
Slikarstvo u Lipcima, nastalo u VIII vijeku prije naše ere je drugo po starini na Jadranskoj obali. Zbog značaja i jedinstvenosti za Crnu Goru trebalo bi da bude prvorazredan kulturološki i arheološki lokalitet.
Stijena Lipci nalazi se u sredini prirodno formiranog amfiteatra iznad naselja Lipci, na sjevernoj strani Risanskog zaliva. Oslikane scene, prema nalazima nauke, ne predstavljaju samo prikaz stvarnosti, odnosno ilustraciju zanimanja – lova, nego i kultnu predstavu u vezi sa njim.
Na zidu okapine predstavljena je scena lova na kojoj se raspoznaje skupina od sedam jelena koji bježe ispred dva lovca na konjima. Posebni dekorativni element čine četiri svastike i lađa, iste veličine. Slikano je bijelom pastoznom bojom.
Arheolozi tvrde da je crtež u Lipcima nastao u VIII vijeku prije naše ere. Najpoznatiji, i najljepši pećinski crteži, oni iz pećine Lasko, stari su 15.000 godina.
U brdima iznad Verone otkriveni su crteži 10.000 godina stariji. Cijeli svijet zna za ove crteže i svi shvataju neophodnost zaštite ovakvih univerzalnih kulturnih vrijednosti važnih za čitavo čovječanstvo. Međutim, kod nas po ovom pitanju kao da je vrijeme stalo negdje nakon stvaranja ovih po mnogo čemu važnih crteža u Lipcima.
Stijena Lipci je arheološki spomenik kulture, jer se na okapini stijene nalaze praistorijski crteži. O slikarstvu u Lipcima i njegovom značaju za prostor Crne Gore kod domaćih autora mogao se pročitati niz zanimljivih konstatacija koje su obrazlagale njihovu važnost i značaj.
„Slikarstvo u Lipcima je najkompletniji ansambl balkanske preistorijske umjetnosti, čitav jedan hram pod vedrim nebom, dekorisan kompletnim kultnim repertoarom. Po tome hramu i njegovom parietalnom slikarstvu može se proučavati jedna veoma daleka epoha duhovnog života stanovnika Bokokotorskog zaliva, epoha u kojoj su lov i pomorstvo bili osnovni izvor egzistencije koja je uslovljavala i njihov duhovni život”, piše istaknuti istoričar umjetnosti i arheolog Pavle Mijović 1987. u knjizi „Pradavne i davne kulture Crne Gore”.
Dr Čedomir Marković i dr Rajko Vujičić u publikaciji „Spomenici kulture Crne Gore” ističu da po tehnici izvođenja i sadržaju, crteži u Lipcima predstavljaju jedinstvenu pojavu ne samo na teritoriji Crne Gore, već i čitavog Balkanskog poluostrva.
“Predstave su prvobitno bile datovane u bronzano doba, u vrijeme između 1600. i 1200. godine prije nove ere, da bi u novije ovo datovanje bilo pomjereno u epohu gvozdenog doba, oko 800. godine prije nove ere, što ima opravdanja u analognim predstavama jelena na dijelovima oružja i oruđa iz starijeg gvozdenog doba”, pišu Marković i Vujičić u publikaciji.
Međutim, stručna javnost još nije dala sud o ovom arheološkom lokalitetu, jer - vjerovali ili ne - još nisu urađena “detaljna” arheološka istraživanja.
