On dodaje kako se taj problem neće riješiti nekim prirodnim procesom usklađivanja ponude i tražnje za radnom snagom.
- Ako pođemo od onoga što nam "govore" navedeni podaci, pred onima koji treba da odlučuju o broju kandidata za upis u narednoj školskoj godini otvaraju se mnoga pitanja. Na primjer, da li imamo valjanu strategiju visokog obrazovanja, da li tu strategiju ako je imamo, a imamo, uvažavamo u procesu utvrđivanja upisne politike.
Lojpur kaže da je Univerzitet među onima koji treba da ponude adekvatne odgovore.
- Mislim da ne treba bježati ni od pitanja tipa, da li je možda ukupni broj visokokolaca u nesaglasju sa kvalitetom znanja i vještina koji oni posjeduju, da li mi na univerzitetu "produkujemo" jedno, a privreda traži drugo i sl.
Lojpur dodaje da se ove stvari neće lako ispraviti nekim jednostranim akcijama i potezima na kratak rok.
- Vrijeme čekanja posla ne ide na ruku onima koji čekaju, a ni državi, budući da se u grupi npr. onih koji čekaju posao do tri godine, nalazi 29 odsto nezaposlenih visokoškolaca, kaže Lojpur.
Rektor instistira da se o kvalitetu znanja može pričati, ali ukazuje da "nemamo višak obrazovanih ljudi, već manjak posla".
- Kad kažem manjak posla mislim na to da u uslovima totalne globalizacije ne možete novonastale probleme koje se tiču pridobijanja potrošača, sticanje povoljnijih kredita i sl, rješavati starim metodama, ističe Lojpur.
foto: montenews.me
