Malograđanština je kada se baviš komšijskim poslovima, a civilizacija kada se baviš stanjem u svojoj kući. Krajnje uprošteno. Zato neka se ne čude crnogorski talibani demokratije, što njihove pulene često spomenem. Evo kako ja vidim stanje u sektoru u kojem radim.
Revnost šefa ZIKS-a: Pored prava radnika, najaktuelniji problem u oblasti ljudskih prava je nehumano stanje u zatvorima. Šef ZIKS-a u svojoj biografiji ima nevjerovatne pravne reference. Bivši istražni sudija, koji je vodio proces protiv pohapšenih i prebijenih opozicionara 1994, kada je tražio smrtnu kaznu za maltene slijepog čovjeka, optužujući ga da je snajperista. Njegova revnost nije znala za granice, pa je, kažu upućeni, čak tražio da mu se uvede u kancelariju ozvučenje, kako bi mogao da sluša ispitivanja zatvorenika... Nakon profesionalnog i moralnog samoubistva, sljedeći stepen crnogorske političke inicijacije je „završavanje“ izbora u svom rodnom gradu (čitaj: predsjedništvo nad opštinskom izbornom komisijom).
Ko efektno prođe drugi nivo čeka ga zaslužena nagrada: namještenje u Podgorici i pristup javnim fondovima. Tako je naš junak postao zadužen za ravijanje parlamentarizma u Crnoj Gori. Nekoliko miliona eura i službenih automobila kasnije, ipak je bio primoran da odstupi s te pozicije. I vratio se tamo odakle je i počeo svoj profesionalni uspon. U zatvor.
Međutim, ni tamo nije imao mira. A cijenu njegove potrebe da konstantno podsjeća javnost na ono ružno nereformisano lice Crne Gore, platili su prebijeni zatvorenici i njihove porodice, koje još uvijek moraju da dokazuju ono što svaki korisnik interneta već zna. Uspio je konačno da postigne funkciju najvećeg crnogorskog Mizantropa.
Ćutanje armade NVO: Ovo je bila izuzetna prilika da se taj čovjek zaustavi. Dokazi batinanja dostupni, porodice voljne da pričaju, mediji spremni da izvrše pritisak i sada se očekivalo da na scenu stupe istaknuti NVO aktivisti. Među njima, Princ demokratije u Crnoj Gori, čovjek koji je svojevremeno mahao sa spiskom od preko 500 NVO za zaštitu ljudskih prava. Sve je govorilo da šef ZIKS-a nema šansi pred nepobjedivom armadom od 500 NVO za zaštitu ljudskih prava, predvođenih harizmatičnim NVO kraljem.
Međutim, desilo se nešto čudno. Od Armade ni traga, njegov brat, Za-malo-Princ demokratije, je na brzinu rekao da torture nije ni bilo, dok se Princ demokratije i Kralj NVOa nije ni pojavljivao. Mislim, kako bi pored svih obaveza koje ima sa (ne šalim se, isprati spisak): razvijanjem NVOa, gerijatrijom, diskriminacijom, evropskim integracijama, filantropijom, lokalnom samoupravom, korupcijom, medijima, omladini, energetikom...
Prinčevi i princeze: To su takođe bitne oblasti o kojima se mora pričati. I sve dok ne postoji opasnost da se napušti profitabilni svijet medijskih saopštenja i apstraktnih problema, oni su tu, zajedno sa svojim virtuelnim NVO prijateljima, spremni da se suprostave lošim primjerima. Pogotovo ako zakuče i neki odbor, da im borba lakše padne .
Obično u svakoj priči sa dva princa, imamo i princezu. Naša Princeza demokratije, trenutno radi na osvješćivanju o ljudskim pravima i organizuje školice. Zanimljivo je da diplomice u toj Školici uručuje predsjednik Odbora za ljudska prava. Zaboga da li će sada, kada je novi Predsjednik odbora, iz druge, mrske partije, dijeliti diplome... Sumnjam, zbuniće se. Zbuniće se, jer se naveliko razišlja o tome kako objasniti zašto su se osnivale te NVO, da bi joj dale podršku, da se i ona kao i braća Prinčevi, dokopa jednog Savjeta.
E, ako sada nije jasno, zašto naš Mizantrop i dalje može da bude u svojoj fotelj..., pardon u svom službenom autu, valjda je jasno. Nema ko da ga makne, dok imamo ovakve prinčeve demokrartije i ljudskih prava. Prognoziram da će sljedeće službeno auto, naš Mizantrop dužiti kao Ombudsman i sa tog mjesta otići u zasluženu penziju.
Za to vrijeme naši talibani demokratije će da osnivaju NVOe, prave Školice i gledaju da osim brata, oca i sebe, nađu neki Savjet za još po nekoga od rodbine.
E to je taj najveći jadac crnogorskog društva – vrijednosni osnov crnogorskih alternativa je maltene identičan. Na izgled protivrječna stanovišta imaju isto ishodište: blato, kao objektivni parametar zagađenosti crnogorskog društveno-političkog prostora. Poslije ovakve predstave i ovakvih glumaca, čovjeku prosto dođe da zaplače za onom starom policijom, gvozdenom pesnicom komunizma. Tada je po jedan brkati policajac, držao jedan kvart.
Boris Raonić
