Ljevoruki čine između osam i 10 odsto populacije, a ove brojke se ne mijenjaju tokom vremena i ne variraju mnogo na različitim geografskim širinama. Neke zemlje, poput Sjeverne Koreje, navode da je u njihovim školama udio ljevoruke djece manji od jedan odsto, ali nauka ipak naglašava da je riječ o „naučenoj“, a ne prirodnoj desnorukosti.
Jedna od osnovnih asimetrija ljudskog tijela
Ljudi su asimetrična bića. Već u ranoj fazi embrionalnog razvoja srce se okreće ulijevo, dok se jetra razvija desno. Lijevo plućno krilo se razlikuje od desnog. Postoje i veoma rijetki sindromi u kojima je uobičajena asimetrija organa obrnuta, poput dekstrokardije, tj. srca na desnoj strani.
Kada je riječ o rukama, jedne od osnovnih ljudskih asimetrija koja odražava strukturu i funkciju mozga, obrnuti obrazac je relativno uobičajen, ali i dalje znatno rjeđi u odnosu na većinu populacije.
Dominacija ruku, bilo lijeve ili desne, povezana je s asimetrijom mozga. Većina naučnika i dalje ne može precizno da objasni konkretne uzroke zašto se neko rađa ljevoruk, ističući da se nalaze tek na početku razumijevanja onih faktora koji mozak čine asimetričnim.
Iako asimetrije mozga postoje kod čovjeku najbližih primata, čini se da postoji opšti konsenzus da je ljudski mozak dublje asimetričan i da će nam razumijevanje te asimetrije dati bolji uvid u to ko smo i kako naš mozak funkcioniše.
Stigmatizacija manja nego ranije, ali i dalje prisutna
Ljevorukost je dugo bila stigmatizovana, osporavana ili kažnjavana tako da uslovljava potrebu za „prevaspitavanjem“. Ljevoruki ljudi često su bili povezivani s najnegativnijim društvenim pojavama, poput povezivanja sa đavolom. Ljevoruke žene smatrane su vješticama.
Postoji i uzročno-posljedična veza jezičkih konstrukcija sa ovakvim odnosom prema ljevorukima. Na primjer, u latinskom jeziku riječ sinister ujedno znači i lijevo i zlu kob. U engleskom i francuskom jeziku ista riječ (right, droite) koristi se i za desno i za pravo.
U svakodnevnom govoru ćemo za osobu koja je od pomoći čuti da je neko naziva svojom desnom rukom, dok se za nemar, aljkavost i površno obavljen posao kaže da je urađen lijevom rukom, a za nespretnu osobu da ima dvije lijeve (nikad dvije desne) noge.
Generacije školovane tokom prethodnih decenija često su imale negativna iskustva u školi ukoliko su bili ljevoruki, počevši od toga da su ih učitelji često odvračali od pisanja lijevom rukom, ukazujući na to kao na nedozvoljeno, nepravilno i nešto što smeta djeci sa kojom dijele klupu.
U Crnoj Gori se, kao i u većini modernih društava, pritisak u obrazovnom procesu na ljevoruke tokom proteklih decenija ipak smanjio, iako predrasude i dalje postoje. Mnogi roditelji, međutim, navode primjere da i danas postoje učitelji i učiteljice koji insistiraju držanje olovke u desnoj ruci, iako je odgovor često da se to radi po inerciji, bez razmišljanja o tome da li je dijete možda ljevoruko.
Cerović: Nemamo pravo da se poigravamo sa genetskim karakteristikama
Prema riječima kliničkog psihologa Radoja Cerovića u pitanju je ustaljena težnja da se ne odstupa od norme u okviru koje je svaki oblik različitosti nepoželjan.
„Sve proklete istorije prokletih naroda, one obojene siromaštvom i ratovanjem stvorile su nevjerovatnu kontratežu slobodi različitosti. Ne slobodi izbora, jer izbora tu nema, ljevoruk se rađa – nego različitosti. Obuci uniformu i misli kao svi ostali, osjećaj kao svi ostali. Tako u ratu nećeš izdati. Tako si pravi zupčanik druptvenigh mehanizma. Onog mlina koji izmelje jedva da se prehrane oni koji od nejega zavise. Oni koji zato preziru svaku formu izbora i slobodu misli. Ne treba to. To je opasno, navodi na opasne misli. Zato je važno da se odmah stavi do znanja onima koji misle da pišu lijevom – neće moći!”, pojašnjava Cerović.
Prema njegovim riječima ovo nije samo pitanje psihološke poruke koja kaže “nema veze ko si, samo se ti prilagodi onome što ti se traži”, s obzirom na to da postoji i neurološka problematika hemisferse dominantnosti.
„Forsirati pisanje desnom rukom ne mijenja činjenicu da je dominantna hemisfera, ona koja obrađuje lingvističke informacije i u kojoj se nalaze glavne lingvističke oblasti, zone Broca i Wernicke, kod ljevaka upravo u hemisferi koja kontroliše lijevu ruku i tamo i ostaju. Zato postoji rizik da se napravi određena forma konfuzije ili čak blokade, da se u nekom periodu manifestuje neka forma posteškoća u emisiji i razumijevanju izgovorenog i u pisanju i razumijevanju napisanog”, upozorava Cerović.
On dodaje da se govori i o tome da postoji još jedna mogućnost, za sada nesitražena, ali donekle logična.
„Oni koji su forsirani na pisanje desnom postaju, baš kao i npr. bilingvalne osobe, tj. oni koji su od malih nogu izloženi različitim jezicima,osobe sa posebnim i neočekivanim sposobnostima. Vrijedno bi bilo sačekati istraživanja i ne prejudicirati, ali napor da se izrazite desnom rukom, za ljevake neprirodan i naporan, znamo sa sigurnošću da može da rezultira potencijalnim poteškoćama. Da li, kako tvrde neki teoretičari ovaj besmisleni dril otvara i nove mogućnosti za sad ne znamo. I zato nemamo pravo da se poigravamo sa genetskim karakteristikama dječje neurologije”, poručuje Cerović.
Zašto se obilježava Međunarodni dan ljevorukih
Međunarodni dan ljevorukih obilježava svake godine 13. avgusta u čast jedinstvenosti i razlika ljevorukih pojedinaca. Prvo obilježavanje ovog dana bilo je 1976. godine, a inicijativu je pokrenuo Din Kembel, osnovač organizacije Lethanders International.
Međunarodni dan ljevorukih je osmišljen da bi se podigla svijest o prednostima i nedostacima ljevorukosti u svijetu pretežno desnorukih. Ovaj dan slavi jedinstvenost i različitost ljevorukih ljudi, podskup čovječanstva koji čini sedam do deset odsto svjetske populacije.
Međunarodni dan ljevorukih takođe je osmišljen I da bi se podigla svijest o pitanjima sa kojima se suočavaju ljevoruki, npr. važnost posebnih potreba za ljevoruku decu i vjerovatnoća da će levoruki razviti određene poremećaje.
Istraživanja rađena povodom ovog dana tokom prethodne decenije ukazivala su na podatak da jedan broj roditelja ne bi volio da im djeca budu ljevoruka, dok bi više od trećine ispitanih smatralo da je ljevorukost poremećaj.
Prilagođavanje i društvene promjene
Raspodjela funkcija na desnu i lijevu hemisferu, odnosno lateralizacija mozga smatra se ključnom za razumijevanje jezika, pamćenja misli, pa čak i kreativnosti. Da li je neko ljevak ili dešnjak dugo se smatralo mogućim posrednikom, spoljašnjim tragom ravnoteže u mozgu između lijeve i desne strane.
Savremena, liberalna društva odavno su prestala da „prevaspitavaju“ i „kažnjavaju“ ljevoruke, zbog čega djeluje kao da je udio ljevorukih u tim populacijama veći. Na primjer, vidjeli smo da je ljevoruko bilo nekoliko posljednjih američkih predsjednika, brojni holivudski glumci i druge poznate ličnosti.
U ovakvim društvima ljevorukost je „dozvoljena“ već dovoljno dugo i to kroz procese koji su svijet prilagođen desnorukima omogućili i ovom manjem dijelu populacije.
Za razliku od američkih prodavnica, u kojima gotovo svaki predmet možete kupiti u objema varijantama, tržišta većine drugih zemalja ne daju mogućnost izbora.
Predmete poput makaza, džezvi, otvarača konzervi, fascikli, tastatura sa brojevima, vrata na veš-mašini, džojstika, alata i drugih dodataka vrlo rijetko ćete naći u slobodnoj prodaji, bez zahtjeva da ih trgovac posebno za vas naruči.
Praksa pokazuje da to uslovljava i odabir zanimanja, posebno izučavanje određenih zanata i vještina za koja ljevoruki jednostavno nemaju alatke. Za razliku od zanata, sport daje pozitivne primjere kada je riječ o angažmanu ljevorukih, posebno kada je riječ o rukometu i vaterpolu.
No, kao i kada je bilo koja različitost u pitanju, smatraće se da su problemi prevaziđeni onda kada više ne bude potrebe za podizanjem svijesti da je ta različitost – normalna.
