U Grčkoj se osjećate kao gost, na Jadranu sve češće kao novčanik na dvije noge, saglasila se grupa turistu koju je novinarska ekipa Al Džazire sreli na proputovanju prema grčkom otoku Krf, a išli su s dva automobila iz Zagreba, te se kratko zadržali i u Sarajevu. Iako nisu svi iz Hrvatske, obje porodice godinama žive u glavnom hrvatskom gradu, te su navikli ljetovati u Istri, Crikvenici i drugim mjestima sjevernog Jadrana. Kažu da su prošle godine probali Jonsko more, putujući najprije na jug Albanije, a zatim i u grčki grad Pargu.
„Jednom kad probate Grčku, teško ćete se vratiti ljetovanju u Hrvatskoj. Moguće da se to u našoj zemlji namjerno radi, jer je valjda lakše primiti dvoje turista i uzeti im po 1.000 eura, nego petoro i uzeti po 400“, kazao je Danijel, otac dvije djevojčice, stanovnik Zagreba koji tu živi još od studija.
Supruga Teuta, Albanka porijeklom iz Sjeverne Makedonije, kaže da ga je jedva nagovorila da probaju Grčku.
„Mi smo kao djeca, tokom rata, morali promijeniti destinaciju, i umjesto u Crnu Goru ili Hrvatsku, na ‘naše more’, počeli smo obilaziti Grčku. Bilo je teško jer nam nisu priznavali pasoše, ali smo s ulaznim papirima koji su služili kao viza uspijevali otići barem jednom godišnje. Alternativa nam je bio Ohrid, koji je sjajan, ali nije more. A znate šta našim ljudima znači more – jedino je to pravi odmor“, dodaje Teuta.
Kasnije je Teutina porodica krenula obilaziti i Albaniju, rekavši za Al Džaziru da neke stvari u toj zemlji ipak i dalje kaskaju.
„U Albaniji je zdravstvena skrb za turiste vrlo upitna, dok u Grčkoj svako mjesto ima ambulantu, a često i po više apoteka. Kad idete s djecom, to je bitno. A i cijene su često i više nego u Grčkoj. Na Krfu ležaljku dobijete besplatno ili platite pet do deset eura, a u Lermiju ili Sarandi morate izdvojiti i po 20 do 25“, kazala je Teuta, te dodaje da je to „previše za deset dana ljetovanja“.
„Vi ćete potrošiti te iste novce, ali ćete barem nešto dobiti zauzvrat“, dodaje Danijel, te se pita „zašto da plaća toliko mnogo za običnu ležaljku“.
Zona visokih cijena
U sezoni kada bi gosti trebali biti najpoželjniji, Jadran se pretvara u zonu visokih cijena. Već od juna u svim medijima čitamo o cijenama i uslugama, te iskustvima nezadovoljnih turista. Iako Hrvatska svake godine bilježi rekordne prihode, pa je tako ove godine čak i u prvom tromjesečju uprihodila 865 miliona eura, stiče se dojam da je tokom ljeta nemoguće ljetovati u Hrvatskoj, a da se ne izdvoji ozbiljan novac.
S druge strane, Grčka – iako suočena s inflacijom, problemima s radnom snagom i drugim problemima – nudi sasvim drugačije iskustvo: toplo gostoprimstvo, stabilne cijene i osjećaj da ste dobrodošli. Naravno, i u Grčkoj ima skupih destinacija, ali to nije pravilo, dok u bivšim jugoslovenskim zemljama teško više možete pronaći apartman u sezoni ispod 100 eura po noći.
Tokom ljeta u Grčkoj dvoje ljudi može večerati uz more za 30 do 40 eura, spavati u klimatizovanom apartmanu za upola manje novaca i iznajmiti ležaljke za simboličan iznos – ili ih dobiti besplatno uz naručeno piće. U istom periodu, u Crnoj Gori i Hrvatskoj, večera sličnog kvaliteta zna koštati i preko 70 eura, apartmani su često skuplji, a ležaljke se često plaćaju i previše. Razlika je što u Hrvatskoj često ima hlada, pa nisu ni potrebne, dok se u Crnoj Gori na mnogim plažama ne poštuje zakon u kom se traži da se oslobodi određeni dio plaže za turiste. Kada recimo dođete na plažu Jaz kod Budve, ljudi vas uljudno pozdrave i kažu: „Dobar dan, izvolite“, kao da ste došli u prodavnicu i kao da se podrazumijeva da morate odmah potrošiti novac. Ležaljke su smještene gotovo jedna do druge, što gužvu čini nepodnošljivom.
No, razlika nije samo u cijeni. Ono što posebno iritira mnoge turiste jeste osjećaj da su u Crnoj Gori i Hrvatskoj neželjeni gosti ako nemaju “dubok džep”. Nerijetko ih dočekuju neljubazni domaćini i loša usluga ili nelogične zabrane i ograničenja, poput recimo zabrane dovođenja psa na plažu, što je u Hrvatskoj vrlo precizno zabranjeno gotovo na svakoj plaži.
Filoksenija kao način života
Grčka, za razliku od navedenih iskustava, njeguje kulturu “filoksenije” – iskrenog gostoprimstva koje nije samo marketinška parola, već duboko ukorijenjena društvena vrijednost.
To otprilike kaže sagovornik Al Džazire, Stelios Koutsouris, predsjednik Asocijacije vlasnika smještajnih objekata na Halkidikiju, koji kaže kako je „filoksenija, odnosno gostoprimstvo, sve te emocije koje su Grci od doba drevne Grčke pokazivali strancima da bi ih učinili sretnim“.
„A što konkretno uključuje taj brend? Sigurnost iznad svega. Grčka je sigurna zemlja, bez terorističkih napada, bez organiziranog kriminala koji bi imao utjecaj na turiste, bez masovnog pljačkanja na bilo kom koraku. U našim morima nema ajkula, opasnih struja i drugih neočekivanih opasnosti“, dodaje Koutsouris, te kaže kako „Grčka nije samo more, nego je to zemlja bogata prirodom, sa svojim planinama, kanjonima i rijekama. Zamislite da danas skijate na obroncima Olimpa, a sutradan se kupate na nekoj plaži Halkidikija. Turisti vole da kombinuju razne aktivnosti jer to čini njihov odmor zanimljivim“, kazao je on.
Pitali su Koutsourisa kako je moguće da u Grčkoj ima mnogo mjesta koja su jeftinija čak i od najjeftinijih dijelova Crne Gore i Hrvatske.
„Najlakši način za opravdati visoke cijene je navesti inflaciju. No cijene formiraju i drugi faktori kao što su potražnja, privlačnost samog mjesta, kvalitet ponude, te infrastruktura. U Grčkoj i danas imamo mjesta gdje postoji pojam ‘slow living’ (sporo življenje, op.a.). Ovdje i dalje postoje mjesta udaljena od civilizacije koja nije baš jednostavno posjetiti jer nema autocesta ili se mora putovati trajektom malo duže. To su neki manje popularni otoci ili gradići na kontinentalnom djelu, gdje mještani gledaju turizam kao dodatnu djelatnost za koju se ne treba previše potruditi, odnosno zatvorili su vrata masovnom turizmu i zato su i cijene normalne. Tu nećete naći luksuzne hotele, fancy restorane i skupe drvene ležaljke. Ljudi su na pijesku, jedu po malim tavernama, plešu na lokalnim festivalima i doživljavaju pravu Grčku. Tu ćete jesti svježu ribu, domaći sir i zaplesati rame uz rame sa onim čovjekom što sjedi preko puta nas“, ističe Koutsouris.
Crna Gora ima brojne prednosti
Drugi sagovornik Al Džazire, Fadil Hasić, čija porodica već preko 100 godina radi u ulcinjskom turizmu, te je trenutno vlasnik hotela, kaže kako je istina da su cijene čak i u Ulcinju porasle.
„To je tačno, međutim, glavni uzroci toga leže u višim nabavnim cijenama koje dolaze od dobavljača treće ruke. Danas je često slučaj da su cijene kod nas više nego u nekim državama Evropske unije. To nije problem samo Ulcinja, već cijelog regiona. Inflacija, manjak radne snage, ali i rast kirija na plažama dodatno su uticali na poskupljenja. Mnogi zakupci su bili primorani da podignu cijene svojih usluga kako bi pokrili osnovne troškove. Ipak, treba reći i da cijene nisu toliko visoke koliko se često prikazuje u javnosti“, kazao je Hasić.
Hasić misli kako „crnogorski turizam ima brojne prednosti“.
„Među njima bih izdvojio predivne plaže, gostoprimstvo ljudi, kao i bogatu istoriju koju predstavljaju stari gradovi i tvrđave širom zemlje. Naša zemlja ima duboke korijene, još od vremena Ilira, što čini Crnu Goru posebno atraktivnom destinacijom“, mišljenja je Hasić, ali dodaje da „postoji prostor za napredak. Prije svega, neophodna je ozbiljna edukacija mladih u oblasti savremenog i visokokvalitetnog turizma. Takođe, važno je uključiti iskusne ljude koji su decenijama gradili turistički sektor – njihovo znanje i savjeti su dragocjeni. Potrebno je ponovo ulagati u škole turizma i ugostiteljstva, koje su nekada bile među najkvalitetnijima u Evropi, jer danas nam nedostaje kvalifikovana radna snaga, posebno obrazovana“, dodao je Hasić.
Pored toga, Hasić crnogorske nedostatke vidi i u nedostatku letova.
„Crna Gora mora proširiti broj aviolinija ka evropskim gradovima. U tom pogledu, možemo učiti od Hrvatske, pa čak i Albanije. Primjera radi, aerodrom u Tirani ima preko 150 letova dnevno tokom cijele godine, dok Podgorica i Tivat zajedno imaju 20 do 30. Neophodno je raditi i na ozbiljnoj promociji zemlje na velikim evropskim sajmovima turizma, jer je marketing danas ključan u svakoj industriji, a posebno u turizmu“, istakao je Hasić.
Hasić kaže kako je „važna i modernizacija saobraćajne infrastrukture, posebno puta duž primorja – od Herceg Novog do Ulcinja“, ali dodaje kako „Crna Gora ima jedan skriveni potencijal, a to su njena sela“.
„Seoski turizam je danas sve popularniji u svijetu. Mnogi ljudi žele da pobjegnu od gradske gužve i stresa, i da traže mir u prirodi. U toj priči sela imaju ogroman potencijal – uz podršku države, lokalno stanovništvo može ponuditi autentičan doživljaj, domaću hranu, sir, pršut, domaća pića… To je neiskorišćeno blago koje treba razvijati“, istakao je Hasić.
"Dio Velike plaže se može ustupiti’
Al Džazira je pitala Hasića i šta misli o sporazumu crnogorske vlade sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima, na šta kaže kako je „šira javnost o Crnoj Gori veoma slabo informisana o detaljima“.
„Lokalna zajednica i vlast u Ulcinju saglasni su da se može izdvojiti dio Velike plaže – recimo trećina – kako bi se izgradili savremeni hoteli, kao i prostor Mavrijan, brdo iznad čuvene plaže Valdanos. Međutim, potpuno smo protiv toga da se cijela Velika plaža ustupi, posebno jer se uz samu plažu planira dati i čitavo zaleđe, koje u velikoj mjeri – čak 80 posto – pripada građanima Ulcinja. O ovom pitanju se mora voditi šira i ozbiljna debata, jer to nije samo lokalna, već nacionalna tema. Velika plaža pripada svim građanima Crne Gore i o njenoj budućnosti mora se misliti odgovorno – i za današnje, ali i za buduće generacije“, naveo je Hasić.
Oba sagovornika se slažu u tome kako nije more jedino što njihove zemlje pružaju, s tim da Koutsouris kaže kako u Grčkoj već postoje određeni dijelovi zemlje koji su razvijeni, ali s nižim cijenama, dok to s Crnom Gorom baš i nije slučaj. Teško je povjerovati da će recimo krajnji crnogorski jug, grad Ulcinj, više ikad biti jeftin ukoliko dođe investitor iz Emirata.
„Prednost Crne Gore u odnosu na mnoge druge države jeste njena veličina – mala zemlja sa malim brojem stanovnika, ali sa izuzetno bogatom i raznovrsnom prirodom. Od morskih plaža, preko rijeka i jezera, do planinskih vrhova – sve to imamo na veoma maloj udaljenosti. Između obale i najviših planinskih predjela može se stići za manje od tri sata vožnje, što je rijetkost u svijetu. Uz dodatna ulaganja, bolju infrastrukturu i pametno planiranje, Crna Gora zaista ima potencijal da postane jedna od top destinacija u Evropi“, mišljenja je Hasić.
Kratkoročna logika profita
I dok se svi slažu da Crna Gora i Hrvatska imaju prirodne ljepote koje se teško mogu porediti s mnogim drugim zemljama, sve više turista ističe kako priroda više nije dovoljna. Savremeni putnici traže osjećaj dobrodošlice, fer cijene i kulturnu senzibilnost – ono što Grčka, uprkos vlastitim izazovima, za sada uspješno nudi.
Hoće li turističku politiku nastaviti oblikovati kratkoročna logika profita ili će se Crna Gora i Hrvatska okrenuti dugoročnom održivom razvoju, obrazovanju kadra, razvoju ruralnog turizma i jačanju lokalnih zajednica?
Bez tih promjena, ljetni potencijal Jadrana mogao bi postati njegov najveći teret, a radna snaga još veći problem. Turisti – naročito oni sa skromnijim budžetima i velikim očekivanjima – već znaju da more nije samo plavo, niti odmor samo luksuzan. Ponekad je dovoljno da vam neko s osmijehom kaže „dobro došli“, bez obaveze da odmah otvorite novčanik, a računice govore kako su ljudi spremni potrošiti novac, ali bez osjećaja da im neko guli kožu s leđa, ili da „plaćaju vazduh“.
„Za svoje novce želim nešto i dobiti, a ne da moram platiti četiri eura sat parkinga“, kazao je Danije s početka priče za Al Džaziru. Toliko, naime, košta parking duž Makarske rivijere, dok na Jonskom moru kaže da je parking platio samo jednom – i to samo na jednoj ekskluzivnoj plaži.
