Ove sedmice 3.234 stranice elektronske pošte dr Entonija Faučija, glavnog predsjednikovog medicinskog savjetnika, objavljene su na osnovu zahtjeva u skladu sa Zakonom o slobodi informacija. Još nastojim da ih sve pregledam, kao, pretpostavljam, i većina ljudi.
Ponekad se čini kao da čitate nečiji dnevnik, iako postmodernistički, redigovani dnevnik sa nelinearnim slijedom događaja. Ponekad je osjećaj kao da gledate fotografije slavnih na naslovnim stranicama časopisa People: „I on se tako osjećao?!“
Mejlovi možda nijesu uvijek zanimljivi, ali su stvarni. Ovdje nema hagiografije. I imamo sreću da vidimo iznutra kako je naučna ustanova naše zemlje – i njeno preklapanje sa ostatkom naše federalne vlade – shvatila šta je Covid-19, kako se širi, kako ga zaustaviti i kako komunicirati o tome.
Za mnoge od nas je fascinantno pratiti kako se naučno znanje akumuliralo, razvijalo i predstavljalo javnosti. Neki koji pročitaju ove mejlove nesumnjivo će pronaći „greške“ – stvari za koje se od tih ranih dana pokazalo da su netačne – ali upozorio bih sve, uključujući Faučijeve klevetnike koji ih trenutno pretražuju zbog pogrešnih koraka, da se sjete da su to stare greške; iz vremena kada niko nije znao šta je istina.
Kao i svi mi, Fauči je u početku pomislio da se bolest širi prvenstveno kapljicama simptomatski zaraženih osoba. Njemu je, kao i svima nama u nauci, bilo potrebno mjesec da shvati da je asimptomatsko i pre-simptomatsko širenje drugo primarno sredstvo prenosa, da se bolest širi aerosolima kao i kapljicama i da su maske od suštinske važnosti bez obzira na to da li neko ima simptome.
Mejlovi možda nijesu uvijek zanimljivi, ali su stvarni
Faučijevi mejlovi otkrivaju da je početkom aprila na pitanje o tome zašto se ne savjetuju nošenje maski za lice odgovorio: „Ta preporuka je u pripremi“. Proslavljam njegovu spremnost da u martu 2020. kaže: „Moraću da provjerim“, kao odgovor na pitanje ljekara o imunitetu nakon infekcije.
Jednako vrijedne pažnje su i Faučijeve jasne liderske sposobnosti. Tokom ovih 3.200+ stranica možemo ga gledati kako upravlja ogromnom birokratijom i njenim preklapanjem sa izvršnom vlašću. Ovi imejlovi prikazuju čovjeka koji pokušava da se kreće brzo, ali tačno. Održava impresivnu znatiželju i volju da barem ostane svjestan ideja koje se ne izdaju.
Na primjer, u martu 2020. poslao je prepisku o mogućem imunitetu Covid-19 starosjdilaca koji sakupljaju guano (izmet slijepih miševa), kao i ideju profesora psihijatrije o upotrebi antibiotika minociklina za usporavanje virusne replikacije. Prokomentarisao je mejl švedskog psihijatra: „Možda u ovome nema ničeg, ali trebali bismo barem da se u to uvjerimo“. U aprilu te godine rekao je ljekaru koji je bio uporan u iznošenju ideja za moguće antivirusne agense: „Ne zanemarujemo Vas“.
Iz razmatranja koje je dao tim teorijama i brige s kojom se obraćao javnosti jasno je da je Fauči proveo vrijeme pokušavajući da pregleda najnovije informacije prije nego što je iznio mišljenje građanima.
Posebno su fascinantni mejlovi o finansiranju Faučijeve agencije. Tokom poruka, pregovori o budžetu prelaze sa malog finansiranja na ogroman nedjeljni rast troškova – posebno kada je Kongres ohrabrio američki Nacionalni institut za alergiju i zarazne bolesti zahvaljujući izdvajanju 1,532 milijarde američkih dolara dodatnih sredstava. Da stavimo finiju tačku na ovu grupu mejlova: upravo su nam velike zamisli i veća prosuđivanja pružili važne odgovore i na kraju vakcine.
Takođe, naravno, primjećujem šta nedostaje – naime, mnogi detalji iz Radne grupe Bijele kuće. Dobijamo samo male nagovještaje: „Razgovarajmo o tome kad budemo zajedno na sastanku u 16h“, na primjer. Ta istorija će morati da sačeka. Samo se povremeno u porukama pojave frustracije zbog odgovora federalne vlade, na primjer kada on komentariše trenutne testove Covid-19 koji „obmanjuju“ ili brane svoje javno prisustvo kolegama iz javnog zdravstva: „Ne klanjam se nikome osim nauci i uvijek, uvijek govorim ono što mislim kada je u pitanju javno zdravlje“.
Njegov izraz na papiru zvuči baš kao i njegov televizijski glas. Ponizan je, radoznao i predan
Konačno, između redova gledamo ga kako upravlja ovom pandemijom kao čovjek. Postoje mejlovi u kojima se vidi da je bio preplavljen pitanjima, proslijeđujući zahtjev za medije nakon zahtjeva za obraćanje svojim pomoćnicima u kancelariji šefa kabineta. (Treba se zapitati: ko ne bi bio preplavljen ovolikim brojem zahtjeva?)
Postoje mejlovi u kojima je on izuzetno ljubazan, u kojima je zahvaljivao ljudima na usluzi, govoreći zaposlenima da „ostanu na sigurnom“ ili hvaleći ljude za dobro napisane radove i kolumne.
Iznova i iznova, on odgovara zabrinutim građanima, naučnicima i novinarima: „Hvala vam na poruci“. Obraća pažnju i na ljude koje poznaje – izvinjavajući se Ralfu Nejderu u 19h u nedjelju, „Primam pviše od 1000 mejlova dnevno, čak i kad ih pregleda osoblje, ne vidim ih danima“ – i onima koje vjerovatno ne poznaje. Ima trenutaka kada je zabavan, kada je frustriran i kada je očigledno iscrpljen, priznajući da je jednostavno preumoran da bi nešto smislio.
Njegov izraz na papiru zvuči baš kao i njegov televizijski glas. Ponizan je, radoznao i predan. Moj zaključak? On je sličan nama – ili je, barem, takav kako većina nas voli da zamisli sebe.
Radujem se što ću pročitati još ovih mejlova.
* * * * *
Autorka dr Megan Reni je profesorka urgentne medicine i CNN-ova medicinska analitičarka
