.
Što se mene i moga stava tiče - ja sam se već izjašnjavao piše on, prvo - o državnim amblemima, pa onda o našoj nacionalnoj kulturi i najzad o našem jeziku - bez obzira da li je službeni ili je u službenoj upotrebi. Nema valjanih razloga da, u naučnoj raspravi, mijenjam svoj stav. Postavlja se pitanje zašto to čine moji sagovornici i zašto to čine - baš sada? Odavno se istorijska nauka ne zadovoljava pukom i golom faktografijom. Današnji stepen njenog razvoja obavezuje ne samo da ga pratimo, već i unapređujemo. Odavno su nam za nauk ostavljene riječi našeg velikog predhodnika: „Lako je bilježiti ono što se vidi, ali je teško vidjeti - ono što treba da se zabilježi". Ispoštovaću, naravno, i pitanja Pobjede, redom kako su i postavljena ovdje od 1. do 4.
1. Pitanje o nacionalnim simbolima preformulisao bih u skladu sa ustavnim načelom da je,Crna Gora -građanska, a ne nacionalna država. Ustav, međutim, nije definisao da li je Crna Gora Republika ili Monarhija, pa sam se u jednom objavljenom tekstu upitao da li smo monarhistička republika ili republikanska monarhija ili, ne daj bože, privatna država.
2. Još ranije sam se, opet, javno definisao i naširoko objasnio stav o državnim simbolima: himni, grbu, zastavi. Rekao sam da to mladi Evropljani - odavno doživljavaju kao demagogiju manjine da dobije povjerenje većine. Tome bi sada dodao riječi ovogodišnjeg dobitnika Nobelove nagrade za književnost: „Domovina - to nijesu ni zastave, ni himne, ni grbovi, ni svečani govori... Domovinu čine zavičaj i ljudi u njemu, koje u grudima obuzima - isti osjećaj".
3. Umjesto Redakcijskog usmjerenja da se „crnogorski jezik" zaštiti u praksi
- mogli bi se zapitati zastoje Pobjeda prešla sa narodne ćirilice na „evropejsku latinicu" i dali je to dobilo podršku makar njenih dotadašnjih čitalaca? Pri tome imamo u vidu daje i pismo bitan činilac identiteta, o kome vodimo dijalog. Najzad i pitanje: da li će novi premijer postati „slučaj" zbog izjave da se i dalje služi - ćirilicom?
4. I konačno - shvatio sam da se zalažete da se raščiste imovinsko-pravni odnosi nad nekretninama; bez toga nema ulaska u zajednicu evropskih zemalja. U tom kontekstu ne razumijem zašto se zadržavate samo na temi „crkvenog vlasništva... koje koristi samo Srpska pravoslavna crkva". I ovo je stručno pitanje - pa ga treba prepustiti struci. Kao pomoć se mogu angažovati - advokati, a ne mediji. Nije, dakle, riječ o „patriotizmu", već o pravu vlasništva. Mnoge „patriotske" nacionalizacije poslije 1945. danas ispravlja pravna struka. Nacionalizam je uvijek bio stran Crnoj Gori - jer sužava vidike i podstiče nasilje.
