Kad vide ovaj naslov čitaoci u mome rodnom Nikšiću će odmah pomisliti „ovaj je ćić manit“, a u gradu Budvi đe živim će reći „ ovaj je ciknuo ka gola demidžana“. I djelimično su u pravu - naslov jeste psihodeličan, ali to nije moja zasluga, već zasluga lumena iz Demokratske stranke.
Sjećate li se njihovog izbornog slogana: ,,Mir je naša nacija“? Kao, oni su nadnacionalni i za mir su, a u litijanju su se takmičili sa frontašima i srbovali barabar sa njima. Imali su oni i trivijalnijih parola, ali ova najbolje liježe u ovu kolumnu. Jer, u reagovanju Demokrata Budve na gubljenje statusa Evropske prijestonice kulture i evropskih „đengi“ koje uz to idu, oni ladno poentiraju: „Protraćili smo šansu generacije za kvantni skok u razvoju Budve i Boke kroz realizaciju, prije svega u oblasti infrastrukture i kulture“.
E, sad, kvant je najmanja moguća jedinica energije, za krkane njihovog tipa nepojmljivo mala, koju nosi jedan foton. Dimenzije toga subatomskog svijeta kojim se bavi kvantna fizika su toliko male da su prije izračunljive nego mjerljive, i zamislite koliki je onda taj čuveni kvantni skok!
Tragična je istina da svi ovi osvježivački pobjednici sa kultnih izbora 30. augusta 2020. godine nisu sposobni napraviti ni najmanji kvantni pomak ni u čemu. Ali su zato nevjerovatno nadareni za destrukcije ogromnih razmjera u svim oblastima života.
I ne bih se bavio ovim upadom krkana u teoriju relativnosti i teoriju struna da me nisu inspirisali. Naime: dogodila nam se čudna podzemna pojava između svijeta politkriminala i dokumentacionog depoa visoke sudske ustanove. Medijski analitičari i Ura bezbjednosni forenzičari su to nazvali tunel, u Nikšiću se to zove tunjel, a u Grblju tuneo.
Nakon izleta Ljaljovih nobelovaca u lude prostore kvantne mehanike ja bih tu pojavu nazvao – crvotočinom, zato što su crvotočine ili Ajnštajn-Rosenovi mostovi spekulativne strukture koje povezuju različite tačke u prostor vremenu. U stvari, to su prečice u prostorno-vremenskom kontinuumu. Pretpostavlja se da u njima postoji višedimenzionalni prostor i čudno ponašanje vremena i da se putujući kroz njih može otići u prošlost i drugačiji prostorno-vremenski kontinuum.
Nakon niza skarednih političkih, etičkih, zakonskih, kulturnih, ekonomskih i duhovnih budalaština, otvorila se ova državna crvotočina da bi ovaj neobrazovani narod vratila u srednji vijek i civilizacijski i kulturni kontinuum kojem realno pripadamo. Mi nemamo vladu, nemamo Skupštinu, nemamo službe bezbjednosti, nemamo pravosudni sistem, nemamo kulturu ni obrazovanje, a imamo samo hordu raspamećenih svetosavskih varvara u mahnitom naletu. Da se bačimo u crvotočinu ili da nešto radimo?
Možda bi mogao onaj Crnogorski zbor što resetova Crnogorsku crkvu da preuzme ingerencije Skupštine pa da ka naši stari zborovi izabere novoga vladara umjesto Jakova, otjera Dritana i uspostavi novi red i način i poredak. Ali *ebi ga, to je opet srednji vijek. Ili da Spajke sa koalicijom Zajedno napravi neki neokejnzijanski „Nju dil“ ili se baci sa krova vlade kao što su činili njegove kolege američki brokeri za vrijeme Velike depresije?
A možda da probamo pobunu, proteste i revoluciju? To nam je uvijek najbolje išlo.
Nešto moramo činjeti jer čeka nas što se nikome do sada nije događalo. Hitler je u Drugom svjetskom ratu u munjevitom blickrigu porazio i osvojio Francusku, ali niti njemu niti ijednom njegovom feldmaršalu nije palo na pamet da Francuzi ne postoje kao narod i da ne postoji francuska kultura. Jedno je kad te protivnik porazi i porobi, sasvim drugo kad te najgori polusvijet, koji je dobri srpski ikad narod iznjedrio, jednostavno izbriše sa lica zemlje i kulturno-istorijskih epoha.
Nema tu pomoći od EU. Oni su zauzeti raznim inkluzijama. A kada ovi naši nepomenici na vlasti, eksplicitno kažu da u vladi Crne Gore ne može biti ni jedan Crnogorac - onda je to normalno.
Ostala nam je još samo jedna nada - naš potpredsjednik vlade Joko Ono. Da promijeni faze na akceleratoru na portalu crvotočine i možda nas ona izbaci u budućnost i neki sretniji prostorno-vremenski kontinuum.
Da, možda je tu spas. Samo, ostaće da me bole suze budvanskih kulturnih djelatnika za onih izgubljenih dvjesta osamdeset miliona eura, što Budvu ne proglasiše prijestonicom kulture. Šta će sad Marko Kentera i trubači iz Guče i pozorišta iz Srbije i čuvena udvorička manifestacija domaćih posrbica pod nazivom „Ćirilicom“? Eh, lele mene! Nemote me pitat kako mi je, što bi rekli u Grblju. Ni pišljivog kvanta se neće zaraditi.
