Glasovi istaknutih kulturnih djelatnika, producenata, umjetnika i intelektualaca jasno artikulišu istorijske, identitetske, programske i socio-ekonomske razloge zbog kojih Šavnik s pravom preuzima ulogu regionalnog kulturnog središta.
Identitetski i duhovni temelji: Čuvanje korijena na izvoru
Nikola Marković, direktor RTV Nikšić: Prirodno sjedište savremene duhovnosti
„Zaostavština Borislava Pekića je toliko velika i značajna da rodna kuća predaka mu u Šavniku, nije samo najbolji simbol njegovog djela, već i prirodno mjesto za sjedište Regionalnog centra. On bi mogao postati jedan od temelja savremene crnogorske duhovnosti i umjetnosti. Jer, ako ne znaš odakle si – nikad nećeš znati ko si.“
Dr Aleksandar Ćuković, književnik i politikolog: Odbrana čistote jezika pred precima i budućnošću
„Formiranje ovog Centra predstavljao bi čin vraćanja duga jednoj uzvišenoj gospodstvenosti duha koja je, poput Pekićevog djela, uvijek bila veća od svake prolaznosti. U vremenu koje često naginje buci i zaboravu, Šavnik mora podići utvrdu gdje se čistota jezika brani na svom izvoru i gdje se pred precima polaže račun za budućnost.
„Kuća Pekića“ tako ne bi bila samo dom sjećanja na konkretno jedan korijen, već na sve korijene kojima je ovaj kraj darivao našu državu i cijeli naš jezički i kulturni prostor. Neka ovo mjesto postane najfiniji izraz našeg duga jeziku koji nas je stvorio i kulturnom prostoru koji ne pristaje da nestane u vrtlogu svjetske buke i virtuelnog bespuća. Uostalom, to je i prva i prava evropska obaveza Šavnika!“
Nevenka Jovović, urednica redakcije za kulturu u RTCG: Prostor širine uma i državna obaveza
„Zato što Šavnik ima dvije zore, a to je sinonim za novo, bolje i ljepše. Zato što ovaj fenomen kreira lokalni identitet i umjetnost ovoga kraja. Zato što ova sredina privlači pisce, pjesnike, filmske stvaraoce i fotografe, jer je Šavnik metafora za svjetlost, a svjetlost u umjetnosti i kulturi je polazište i osnov stvaranja.
A ako razmislimo o Borislavu Pekiću, čija kuća bi morala postati Regionalni centar kulture, onda ne smijemo prenebregnuti da je Pekić jedan od najvećih i najuticajnijih pisaca 20. vijeka na našim prostorima. Njegovo djelo prevazilazi granice države, zato njegova kuća ne smije ostati samo lokalni centar kulture. Na taj način Crna Gora i Šavnik ne bi samo na dostojanstven način slavili Pekićevo ime, već bi to bio prostor širine uma kakvu je imao i sam Borislav Pekić.
„Kuća Pekića“ je obaveza države. Kao što smo je obnovili, moramo joj sada dati funkciju kulturne rezidencije, koja će biti prostor stvaranja i susreta, a ne samo spomenik pisane riječi. Na taj način doprinijećemo i decentralizaciji kulture, a Šavnik će, kao grad iz kojega potiču brojne značajne ličnosti iz svijeta književnosti, umjetnosti i istorije, na ovaj način biti živa tačka savremenog stvaralaštva.“
Programska zrelost i institucionalni potencijal: Od ideje do žive prakse
Ivana Čanović, operska umjetnica: Spona koja ujedinjuje regije i generacije
„Kuća Pekića“ nije samo puki memorijalni prostor, već mjesto gdje se umjetnost aktivno stvara, gdje ona živi i gdje će buduće generacije moći da nastave graditi put kojim smo mi krenuli. To je put koji će ujediniti sjever, trajno povezati centralnu i južnu Crnu Goru, te postati integralni dio mreže prestižnih regionalnih i evropskih centara za kulturu.“
Branimir Žugić, producent (NVO „Art 365“): Šavnik kao epicentar cjelogodišnjeg stvaralaštva
„Šavnik je već dokazao da kultura u maloj sredini ne mora biti tek povremeni incident, već prostor kontinuiranog stvaranja, susreta i novih ideja. Još 2018. godine, kroz forum 'Pekićeva kuća, naša prilika', otvorili smo pitanje budućnosti ove kuće. Kasnije smo, kroz umjetničku rezidenciju 'Brigada', projekat 'Start Art', brojne radionice, izložbe i Art festival 'Dva sunca', praktično pokazali da Šavnik okuplja umjetnike, mlade i lokalnu zajednicu. To je mjesto u kojem umjetnost nastaje, a ne samo mjesto u koje se kulturni sadržaji donose sa strane.
Festival 'Dva sunca' je tu ideju dodatno proširio iz „Kuće Pekića“ na cijeli Šavnik – njegove javne prostore, prirodu i pejzaž – okupljajući autore iz Crne Gore, regiona i inostranstva. To dragocjeno iskustvo govori da Regionalni centar ne bi počinjao od nule: već imamo programe, čvrsta partnerstva, vjernu publiku i iskustvo na kojima se može graditi cjelogodišnji kulturni život. Vrijeme je da ono što od 2018. do danas stvaramo kroz pojedinačne projekte dobije kontinuitet, otvorena vrata tokom cijele godine i značaj koji prevazilazi granice samog Šavnika. Zato „Kuća Pekića“ mora postati Regionalni centar kulture sjevera.“
Strateški razvoj i akademska vizija: Revolucija bez stereotipa
Prof. dr Adnan Prekić, univerzitetski profesor i istoričar: Vizija i strategija ispred geografske veličine
„Zato jer je Šavnik ugaoni kamen u razumijevanju biografije velikog pisca, ugaoni kamen i ključ za razumijevanje njegove porodice bez koje nema ni veličine Pekića. Zbog toga bez simboličke vrijednosti njegove kuće u Šavniku nemoguće je razumjeti širinu Pekićevog djela, niti njegove veze sa ovim prostorom, porijeklom i istorijskim iskustvom koje je oblikovalo i determinisalo njegovo stvaralaštvo.
Zato što je odnos prema toj vrsti nasljeđai naš savremeni odnos prema Pekiću i njegovom djelu u kome je preispitivao odnos pojedinca prema vlasti, politici, ideologiji i istorijskom nasljeđu.
Zato, zbog svega toga Kuća Pekića nije samo mjesto koje treba da povezuje velikog pisca i njegovu postojbinu, već i mjesto u kome će se na novi način promišljati ideje velikog stvaraoca.“
Vlatko Simunović, književni kritičar: Hrabar iskorak i preporuka za budućnost
„Zato što mi zdrav razum govori da je Regionalni kulturni centar u „Kući Pekića“ i Šavniku djevičanski, gotovo revolucionarno nova ideja. Zato što su njene mogućnosti i benefiti praktično neograničeni, ukoliko se njenoj realizaciji pristupi bez opterećenja crnogorskim stereotipima i navikama koje često ograničavaju ono što tek treba da nastane.
Zato što je u samoj osnovi crnogorskog identiteta i kulture jedan veličanstveni imperativ: „neka bude što biti ne može“. Upravo ta misao može biti najtačniji temelj ove ideje. Regionalni kulturni centar u „Kući Pekića“ i Šavniku ne bi trebalo da bude samo još jedna institucija kulture, već prostor koji testira kreativne potencijale našeg kulturnog sistema — i svih nas koji od kulture i za kulturu živimo.
Zato što u „Kući Pekića“ i u Šavniku imamo priliku da sebe preporučimo budućnosti. Da pokažemo da i mala sredina može imati veliku kulturnu ambiciju. Da je ovoj zemlji potrebno nešto hrabro, mlado i novo. Nešto neviđeno. Nešto jednostavno, a sa unutrašnjim sjajem koji mogu osloboditi samo novi i slobodni ljudi.
Nešto novo o čemu sanjaju svi oni koji se još usuđuju da sanjaju smjele snove.
Šavnik traži ljude. I oni će, možda, doći sa svih strana. A od svega što sa sobom donesu — od svojih znanja, iskustava, talenata, jezika i različitosti — neka u dobroj volji nastane jedno. Jer upravo je to bit kulture: da različito ne poništi jedinstvo, već da ga obogati.
Ako mu pružimo priliku, Šavnik može postati mjesto na kojem se novi duh i novo biće mogu roditi. Mjesto stvaranja, susreta i slobode. Možda embrion crnogorskog Edinburga?
Zašto da ne?“
