Zašto Kuća Pekića kao regionalni centar kulture
Zato što se u demografskim kretanjima uzima u obzir sve, osim da je ljudskim bićima potrebna i kultura. Ako Šavnik ove godine nije primio nijednog novog đaka, možda ćemo u Kući Pekića shvatiti da neke razrede treba svi zajedno da ponovimo. I da, uz veličanstvenu Prirodu, postoji i predmet Društvo, iz kojeg nikako da dobijemo prelaznu ocjenu.
0Zato što svaka kuća treba da ima otvorena vrata. Kao u jednoj priči o djetetu i putu: na njegovom crtežu put se širio u daljini, a sužavao se kako se približavao kući u prvom planu. Kada su ga pitali zašto je nacrtao tako, zar u stvarnosti nije drugačije, zar stvari koje su nam dalje u perspektivi ne postaju sve manje, odgovorilo je da je njegov put u daljini širok jer iz daljine treba da dođu gosti i gošće. Šavnik je pokazao da umije da dočeka sve koji dolaze.
Zato što se pokazalo da se u jednoj maloj tački susreću udaljene duži. Da se ljudi najbolje povežu kada su upućeni jedni na druge. Kao rijeke koje jedna drugoj daju zamah kada se, prelazeći preko stjenovitih korita i strmih padina, kroz planinske tjesnace i kanjone, preko slapova, bukova i vodopada najzad sretnu u nekoj mirnoj uvali.
Zato što su svi koji su učestvovali u programima koje je do sada organizovao neformalni Regionalni centar kulture u Šavniku odlazili iz varoši na ušću triju rijeka sa nekim novim nadahnućem i stvaralačkom energijom. Već postoje realizovani projekti koji su započeti baš u tom mjestu, daleko od razuzdane gomile i buke stvarnih i tobožnjih centara kulture.
Zato što bi Kuća Pekića, sa već izgrađenim kapacitetima, bila i svojevrsno utočište za one koji su proskribovani/e, progonjeni/e ili u nemilosti vlasti, a što bi korespondiralo sa iskustvom samog Borislava Pekića.
U svijetu ima 300 gradova koji imaju više stanovnika od Crne Gore. A ipak je ona za nas centar svijeta. Zašto onda ne bi i Kuća Pekića u Šavniku mogla biti Regionalni centar kulture za Sjever, kao paradigmatičan primjer i za druga mala mjesta, ne samo u Crnoj Gori već i u prekograničnim regijama? Naročito onda kada se i naša geografija promijeni, kada i formalno budemo dio šire, evropske zajednice država i naroda.
Zato što u Šavniku uistinu dan možete da započnete dva puta, a da to nije Dan mrmota.
Zato što je Vojo Stanić tvrdio da je Šavnik najljepše mjesto na svijetu.
(Centar za kulturu Šavnik nastavlja javni serijal autorskih tekstovana temu „Zašto Kuća Pekića treba da bude regionalni centar kulture“. Ova platforma okuplja najistaknutije glasove regionalne kulturne i akademske scene. Platforma ima za cilj da osvijetli Šavnik ne samo kao geografsku tačku, već kao duhovno i kreativno središte koje nadrasta lokalne i državne granice)
