Krstovi sa četiri S iscrtani pred više kuća pljevaljskih Muslimana i Bošnjaka tokom protestne litije Srpske pravoslavne crkve 26. januara, srpska trobojka u koju je prije nekoliko sedmica ofarbano sportsko igralište u Skerlićevoj ulici, srpska trobojka na bilbordu na brdu Borovac iznad Pljevalja postavljena prije nešto više od desetak dana poruke su pljevaljskim ne Srbima čija su Pljevlja, a lokalna vlast, odnosno nadležne službe ne reaguju.
Pljevaljski velikosrbi tako neometano vode svoj rat protiv ostatka Pljevljaka, a Muslimanima i Bošnjacima, krstovima sa četiri S pred njihovim kućama, odaslata je i dodatna šovinistička poruka - „krstom na nekrsti“.
Lokalna vlast ćuti. Čelnici lokalnog komunalnog preduzeća nevješto objašnjavaju razloge zbog kojih ne mogu da reaguju, a velikosrbi neometano nastavljaju sa svojim akcijama i dično se hvale po društvenim mrežama.
Pobjedi je iz komunalne službe Pljevalja ranije saopšteno da oni nijesu nadležni za elektro ormare na kojima su, pred kućama Muslimana i Bošnjaka, osvanuli krstovi sa četiri S. Objasnili su da je to nadležnost CEDIS-a.
S druge strane u CEDIS-u ćute. Već je treća sedmica kako, zvanično, ne odgovaraju na naša pitanja. Nezvanično nam je, u više navrata, rečeno da će u dogovoru sa lokalnom komunalnom službom ormari biti očišćeni, jer oni nemaju potrebnu opremu za to. Do juče takav nalog nije stigao u pljevaljsku komunalnu službu.
I u ostalim gradovima u toku su akcije farbanja u srpsku trobojku, ali, za razliku od Pljevalja, komunalne službe trude se da javne površine očiste od ovih poruka. Na udaru su i spomenici kulture.
U planu je bilo i ispisivanje grafita „Smrt Crnogorcima“ i „Smrt Crnoj Gori“, ali su odustali poslije dva-tri napisana. Vjerovatno je centrala koja koordinira ove akcije procijenila da im, za sada, takve poruke ne donose koristi.
Da je situacija specifična u Pljevljima ukazuje i poruka koju je iz ovog grada 7. februara, odaslao direktor Uprave policije, nakon sastanka koje je imao sa šefovima lokalne policije i vlasti, da se „dešavanja iz devedesetih godina prošlog vijeka neće ponoviti“ i da „svi građani mogu da se osjećaju sigurno i zaštićeno“.
- Obaveza poštovanja zakona je svih nas, pa i crkve kao institucije – poručio je tada direktor Uprave policije.
Više Pljevljaka koji su se obratili Pobjedi ogorčeni su na to da se nadležne službe u njihovom gradu „ponašaju krajnje indiferentno na agresivnost“ onih koji Pljevlja „orobljavaju“ srpskom trobojkom i crtaju krstove sa četiri S pred kućama Muslimana i Bošnjaka.
- Devedesete su davno prošle, ali ove poruke su njihov snažan eho i nije prijatno posljednjih mjeseci biti građanin Pljevalja – kaže jedan od njih.
Grad pod Golubinjom 1992. godine prošlog vijeka dugo je bio pod terorom sugrađanina Milike Čeka Dačevića, koji je čak, sa svojom paravojnom jedinicom, uspio i na desetak sati da „zarobi“ Pljevlja - blokira sve prilazne puteve i „osvoji“ nekoliko ustanova – Poštu, Opštinu, jednu pekaru; zbog njega i njegovih zlikovaca evakusiano je i čitavo muslimansko selo u pljevaljsku kasarnu....
Čekovi ljudi u civilu ili u nekim uniformama šetali su tih dana pljevaljskim ulicama naoružani dugim cijevima i opasani bombama. U noćnim akcijama skoro svake večeri zapaljena je ili je na nju bačena bomba, po neka radnja čiji su vlasnici bili Muslimani. Bilans tih akcija bio je 29 uništenih radnji i iseljavanje zastrašenog muslimanskog stanovništva iz Pljevalja.
Sve to i tada se dešavalo bez adekvatne reakcije vlasti.
