Iako je tokom parlamentarnog saslušanja vršilac dužnosti direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Vukšić pokušao da sebe abolira od odgovornosti, zakoni i striktna pravila saradnje sa partnerskim službama dokazuju da je prvi čovjek ANB-a nesumnjivi krivac za odavanje tajnih podataka.
Prema saznanjima Pobjede, Vukšić je u srijedu pred članovima Odbora za bezbjednost i odbranu ukazivao da je samo potpisao informaciju o tajnoj službenoj zabilješci proslijeđenu poslanicima koju je prethodno sačinila njegova bliska saradnica.
Shodno tom objašnjenju, prvi čovjek Agencije je tek bio nesmotren, dok bi krivica mogla da se pripiše saradnici koja je sve to, kako je istaknuto, uradila nehatom, što bi podrazumijevalo disciplinsku odgovornost.
PRAVO I PRAVDA
Čak i letimičan pogled na dva ključna zakona – o ANB-u i tajnosti podataka – ukazuju da će se priča koju je plasirao Vukšić, a prije njega premijer Zdravko Krivokapić na premijerskom satu – nema zakonsko utemeljenje i ne može tek tako ,,otresti“ od odgovorsnosti prvog čovjeka ANB-a.
U članu 26. Zakona o Agenciji za nacionalnu bezbjednost izrekom je naznačeno ovlašćenje ali i obaveza direktora ANB-a ,,da se stara o zaštiti sredstava, metoda i izvora podataka od neovlašćenog pristupa“.
Vukšić je, dakle, bio prva osoba u lancu odgovornosti zbog otkrivanja identiteta agenata CIA u Crnoj Gori. I nije mogao, shodno Zakonu o tajnosti podataka, da potpiše informaciju o službenoj zabilješci a da ne pročita njen sadržaj prije slanja članovima Odbora.
Osim toga, iskusni pravnik na mjestu prvog čovjeka ANB-a morao je da zna za član 26. Zakona o tajnosti podataka kojim je naloženo da samo tri predsjednika – države, parlamenta i Vlade – mogu imati pristup tajnim podacima druge države.
To je samo dio problema sa kojim će se suočiti Dejan Vukšić.
,,KRAĐA TUĐEG VLASNIŠTVA“
Slučaj otkrivanja identiteta agenata CIA teško je ogrešenje o najvažniju proceduru - takozvano ,,pravilo treće strane“ – u međunarodnoj saradnji partnerskih tajnih službi.
Razmjena podataka sa partnerskim službama obavlja se na dva načina: pismeno, uz podrazumijevajuće korišćenje sistema zaštićene komunikacije ili usmeno, tokom susreta ili sastanaka agenata, kada je dužnost agenta ANB-a da o razgovoru napravi službenu zabilješku.
Za aktuelnu priču o curenju informacija iz ANB-a, ključna činjenica je da svi tajni podaci, do kojih naša služba dođe od kolega iz inostranstva – ostaju u vlasništvu strane službe.
Glavni princip međunarodne saradnje obavještajnih službi je – ,,pravilo treće strane“ koje izričito nalaže da se niti jedan podatak, ni pod kakvim uslovima, ne može dostavljati institucijama, organima ili osobama van Agencije za nacionalnu bezbjednost – ukoliko prethodno ne postoji pisana saglasnost vlasnika podataka!
Zahtjevi takve prirode se u praksi rijetko dostavljaju, po pravilu samo kada postoji hitna potreba da se, uz dodatne informacije iz inostranstva, razbije neka međunarodna organizovana kriminalna grupa ili je riječ o raskrinkavanju međunarodnog terorizma.
Čak ni u tim slučajevima, ma koliko hitni bili, ANB ne ustupa – policiji ili tužilaštvu, svejedno – tajne podatke druge službe bez njihove pismene saglasnosti.
Ova striktna procedura bila je preduslov za ostvarivanje bilateralne saradnje ANB-a sa partnerskim službama država NATO-a, ali i za učlanjenje u međunarodne obavještajne organizacije.
Sada je sve to prekršeno, a struktura Agencije kompromitovana.
PRIČA O ALIBIJU
Kao što je i kompromitovana ,,odbrana“ Dejana Vukšića i razotkriven pokušaj prebacivanja vlastite krivice na drugu osobu.
Jer, procedura slanja klasifikovanih informacija podrazumijeva da je isključivo direktor Agencije za to nadležan: načelnici sektora nemaju ovlašćenje da samostalno pošalju dokument van zgrade ANB-a u Bulevaru revolucije.
Nakon pripreme informacije, sektor ANB-a čija je to nadležnost dostavlja direktoru prijedlog da ga koriguje i odobri, ili u nekim izuzetnim slučajevima, kada nije zadovoljan sadržajem, ne odobri slanje informacije.
Nakon konačne verifikacije od direktora, načelnik ili načelnica sektora lično, sa svog računara, odštampa završnu verziju i dostavi saradniku koji je zadužen da je fizički upakuje, u skladu sa zakonom, i pošalje po kuriru.
Dakle: samo dva čovjeka – direktor ANB i načelnik sektora – imaju puno saznanje o sadržaju dokumenta koji se šalje!
Što znači da je 19. marta osim famozne, za sada anonimne saradnice, samo Dejan Vukšić imao ,,bliski kontakt“ sa informacijom o službenoj zabilješci koja je poslata Odboru za bezbjednost.
Više državno tužilaštvo u Podgorici otvorilo je izviđaj zbog afere curenja tajnih podataka partnerskih službi i valja sačekati definitivan tužilački nalaz. Biće zaista zanimljivo pratiti hoće li postupajući tužilac biti kadar da uoči očigledno - odgovornost Dejana Vukšića. Ili će, pod političkim pritiskom iz Vlade Crne Gore prebaciti krivnju na pleća njegove najbliže saradnice.
A možda će, ipak, sve biti proglašeno za jedan trivijalan propust, a pisanje medija, kako to nedavno reče koordinator svih službi bezbjednosti Dritan Abazovović, ,,hiperbolisanje jednog incidenta“?
