Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je u četvrtak neistinu tokom premijerskog sata u Skupštini Crne Gore ustvrdivši kako tokom vladavine prethodne vlasti nije mogao da napreduje u karijeri, te da mu nijesu dozvolili da bude dekan Mašinskog fakulteta Univerziteta Crne Gore.
Činjenice su, međutim, potpuno drugačije i upravo je Pobjeda izvještavala o nečasnim pokušajima Upravnog odbora UCG da, „silom na sramotu“, na čelo Mašinskog fakulteta progura Krivokapića 2016. godine, ali ga nijesu željele njegove kolege.
"Da u ovom parlamentu kažem laž vi bi svi skakali na mene... Mene prozivate da sam dobio stan – dobio sam stan, mene prozivate za kuću – dobio sam kuću u nasljeđu svog oca. Šta vi hoćete, da živimo kao robovi u onim slamaricama kao što je u 19. vijeku živjelo pola čitave Crne Gore. Ne može čovjek da bude normalan po vama u Crnoj Gori. Ne može da napreduje normalno – da, jer nijesam mogao nikad biti dekan Mašinskog fakulteta, nikad nijesam mogao biti rektor Univerziteta Crne Gore, jer vi ste postavljali vaše kadrove i ja to dobro znam i svaki profesor na Univerzitetu to dobro zna. To je bio partijski Univerzitet. Neće više biti... Nema više partijskih rektora", rekao je, pored ostalog, Krivokapić u polemici sa opozicionim poslanikom Ivanom Brajovićem.
A na tom, kako ga je nazvao, partijskom Univerzitetu Krvokapić je izgradio zavidnu karijeru, a bio je i „desna ruka“ rektorke Radmile Vojvodić. Kao rukovodilac Centra za doktorske studije predstavljao je crnogorsku visokoškolsku ustanovu i u inostranstvu.
I nije Krivokapić blisko sarađivao samo sa Vojvodić. Kada je iskazao želju da bude dekan svog matičnog Mašinskog fakulteta Upravni odbor Univerziteta mu je bez zadrške izašao u susret. A u Upravnom odboru, zbog čega se profesori UCG godinama bune, ključnu ulogu imaju upravo predstavnici vlasti, odnosno Vlade.
E baš to tijelo, kojim je rukovodio prof. dr Duško Bjelica namjerilo se 2016. da usliši Krivokapićevu želju, pa su na sjednici 19. januara poništili odluku Vijeća Mašinskog fakulteta u postupku odlučivanja o izboru dekana ove univerzitetske jedinice po žalbama profesora Darka Bajića i Zdravka Krivokapića.
Pobjeda je tada objavila nezvanična saznanja da je Upravni odbor poništio kandidatura profesora Igora Vušanovića, koji je dobio najviše glasova Vijeća Mašinskog fakulteta – čak 20 kolega ga je podržalo. Uz Bajića je bilo šest članova Vijeća, a Krivokapića je glasalo osam.
Upravni odbor, međutim, utvrdio je kako je Vušanovićeva prijava, odnosno dokumentacija, nepotpuna. Ispostavilo se da je iz dokumentacije nestao program rada, iako je Vušanović, što je sjutradan potvrdio Pobjedi, predao sve „papire“. Ponudio je i dokaz - pečatom ovjeren prijemni list. Nikada nije utvrđeno kako je iz njegove fascikle nestao jedan dokument.
Namjera tadašnje vlasti, koju Krivokapić danas krivi da mu nije dozvoljavala da napreduje u karijeri, ipak nije prošla. Vijeće Mašinskog fakulteta, odnosno Krivokapićeve kolege, nijesu ga željele za dekana.
"Vušanović je na prethodnom glasanju dobio apsolutnu većinu i moguće da je to razlog zbog čega Vijeće ne želi da ispuni volju Upravnog odbora", kazao je tada nezvaničan izvor Pobjede sa Mašinskog fakulteta.
Tako su zaposleni na Mašinskom fakultetu uspjeli da pobijede tadašnju vlast i Krivokapića, pa je Upravni odbor 15. februara poništio prethodni i raspisao novi konkurs.
