Duže nespavanje ugrožava naš imunitet, rad srca, žlijezda odnosno kompletno zdravlje.
- Postoji veliki pritisak društva da se što više uradi tokom dvadesetčetvoročasovnog ciklusa, a najlakše je dobiti na vremenu tako što skraćujete spavanje. A da sve više podliježemo pritisku, potvrđuje to da smo postali sposobniji da izdržimo nespavanje - kaže za “Blic” dr Nikola Trajanović. Tipičan primjer mladog i uspješnog čovjeka predstavlja inženjer građevinarstva Ivan Mrkić (34), koji zbog svoje predanosti poslu i obaveza s malom djecom spava u prosjeku pet sati.
- Od kada mi se rodilo prvo dijete, nisam spavao normalno. Uz sve obaveze na poslu, dok dođem kući i uradim domaći sa njim i poigram se sa drugim djetetom, ne ostaje mi mnogo vremena za spavanje. Često donosim posao i kući, tako da sam morao da se naviknem na pet do šest sati spavanja - kazuje Mrkić.
Ljekari su u jednom eksperimentu ukidali pacijentima spavanje i došli do zaključka da je san neophodan da bismo mogli da učimo i pamtimo. Isto tako je otkriveno da kada ne spavate, mnoge funkcije u tijelu su ugrožene. Kod ljudi koji manje spavaju dolazi do promjena u metabolizmu i u lučenju hormona. Luči se, kako tvrdi dr Trajanović, povišeni nivo stresa - kortizol i dobijate nešto što je uvod u dijabetes. Dolazi i do promjena u lučenju tiroidnih hormona, padu imuniteta i samim tim postajete podložniji infekcijama. Kod ljudi koji ne spavaju dolazi do promjene kardiovaskularnog sistema jer se povećava nivo adrenalina, a to onda dovodi do oštećenja krvnih sudova i ćelija.
- Spavanje je jedna od esencijalnih stvari koja nas održava ovakvima kakvi jesmo što se tiče i zdravlja i funkcionalnosti. Svako od nas, kada jedno vrijeme ne spava, ima osjećaj da mu duže treba da obavi neke stvari, da lošije vozi, da lošije pamti, da je podložan kijavicama više nego prije... Postoje čak studije koje su dokazale da kratko spavanje skraćuje život - ističe naš sagovornik.
Bebama je, kako kaže dr Trajanović, potrebno 14 do 16 sati spavanja jer one praktično provode veći dio dana spavajući. Negdje u prvoj godini života se definišu stadijumi spavanja. Tek poslije prve godine vidi se da li će neko kraće ili duže spavati, da li će imati tendenciju da bude jutarnji ili noćni tip. Oko pete godine prosjek spavanja je oko 10 sati i to se kroz školski uzrast neznatno smanjuje na nekih osam i po sati. Onda u adolescenciji dolazi do blagog porasta spavanja, da bi se posle 30. godine opet smanjilo na oko sedam i po sati. U 60-im i 70-im godinama dovoljno je u prosjeku šest i po sati spavanja.
Međutim, bez obzira na ovaj opšti prosjek, koliko je kome potrebno sna individualna je stvar, dodaje dr Trajanović. Kada odspavate određeni broj sati, treba da procijenite da li vam je to dovoljno, da li ste funkcionalni, da li je potrebno da dodatno odspavate u toku dana. Postoje ljudi kojima je dovoljno šest sati da se odmore, a ima onih kojima treba osam sati.
