Zadatak umjetnika je da bude pobunjeni čovjek i ukoliko ga država, oličena u svojim institucijama sistema sprječava u tome, onda je to režimska diktatura. Živjeti po diktatu vremena je konformističko geslo, koje apsorbuje identitet stvaraoca.
Tatjana Tanja ZekovićPravo da misli drugačije od vlastodržaca, koji bjesomučno rabe usvojenu matricu kratije, ne odstupajući od oprobanih modela je za sebe prisvojio dobitnik nagrade za životno djelo, reditelj Goran Marković.
Prigodom otvaranja Festivala autorskog filma, esencije umjetničkog stvaralaštva, rekao je da je to uvijek bio bastion prema neukusu i prema teškim vremenima i mjesto đe se može naći utjeha, da u bioskopskim salama danas rijetko vlada tišina, jer je sadržaj koji je okupirao redovne bioskopske repertoare najčešće irelevantan.
Na irelevantnost ukazuje obavezni akcesoar kupljene bioskopske ulaznice, to su silne grickalice i gazirana pića. Pretpostavljam da se sjećanje na odgledano vezuje za kvalitet potrošenih sadržaja na improvizovanim poslužaonicima, dok su pokretne slike samo fini dekor konzumerizma.
Bioskopske sale su danas dio nepreglednog šareniša tržnih centara, đe se gubi život u razgledanju i trgovini artikala, tolikog broja da uvijek fali vremena za još jednu vizitu i tako bez kraja, a svršetak je u sve siromašnijim glavama konzumenata, koji se u ostatku vremena virtuelno razračunavaju sa svojom stvarnošću na društvenim mrežama.
Goran Marković i Darija Kisić-Tepavčević
U izlogu je ovoga puta ugledni profesor filmske režije, emeritus Univerziteta umetnosti u Beogradu i Fakulteta dramskih umetnosti, koji je kao čestitku za nagradu, od vlastodržaca dobio očerupane ostatke (ne)kulture Ministarke za rad, boračka i socijalna pitanja Darije Kisić-Tepavčević.
Reakcija je uslijedila nakon što je reditelj u intervjuu Novom Magazinu izjavio da će ukoliko vlast zavede otvoreni teror, tako izazvati samoorganizovanje ljudi i podzemni otpor i da se ipak nada kako Vučić ima pred očima Čaušeskov kraj i da će se povući bez krvi.
U odbranu države, čiji je najjači adut riječ nacion, najdalje je otišla pomenuta ministarka, izričući ljekarsku dijagnozu, kojom se ne može pohvaliti nijedan medicinar na svijetu, a to je nedostatak nacionalnog identiteta, od kojeg reditelj pati, istog onog, koji je visoko istaknut u Beogradu, u vidu murala ratnog zločinca Ratka Mladića, osuđenog za ratni zločin i genocid u Bosni.
Pomenuti simbol naciona ponosno odolijeva jajima, farbi i sličnim pokušajima njegovog uklanjanja, koje svojim dvosmislenim izjavama obstruira i predsjednik lično.
U Crnoj Gori aktuelna prosrpska vlada ne priznaje genocid u Srebrenici 1995. i oglušuje se o pozive Vašingtona, Londona, Berlina i Brisela, da se decidno izjasni tim povodom, dajući odgovor da se jedan narod ne može proglašavati genocidnim a drugi svetim, nakon čega se visoko zavijorila rečenica, kojom pomenuta Vlada maše, od kada je došla na vlast.
U njoj se pozivaju na prve demokratske izbore u Crnoj Gori, kojima je oslobođena zarobljena i privatna zemlja Milogoraca, obećavajući utopijski put promjena i ravnopravnost svih naroda, vjera i identiteta.
Na muralima u Crnoj Gori je Amfilohije, mitropolit SPC, koji je 1995. nudio sklonište haškom bjeguncu Karadžiću riječima: "Radovane, dođi u Crnu Goru, tu su se hajduci sklanjali od pamtivijeka".
Na konstataciju haške tužiteljke da se Karadžić krije u srpskim manastirima u Crnoj Gori, Amfilohije je lakonski odgovorio da je Radovan u njegovoj molitvi. Na crnogorskom primorju se te 1997. odmarao Ratko Mladić, koji je na zahtjev policije da napusti Crnu Goru, rekao da je na godišnjem odmoru i da iza njega stoji vojska.
Pokušaj zarobljavanja Radovana Karadžića u filmskoj priči o promjeni identiteta, sa potpisom reditelja Gorana Markovića, nije naišao na odobravanje Upravnog odbora filmskog centra. Njegov projekat je inspirisan periodom, kada se Radovan Karadžić skrivao pod lažnim imenom, dr Dragan David Dabić, u Srbiji.
Milutin Mićović
Milutin Mićović, dobitnik nagrade Miroslavljevo jevanđelje vidi luču u tami Crne Gore upravo u ličnosti Amfilohija. Knjigu je izdala SKZ (Beograd), eparhija budimljansko-nikšićka i Srpski nacionalni savet iz Podgorice, uz podršku Ministarstva kulture Srbije.
Vučić je obradovao građane Nikšića donacijom od dva miliona eura, kako sam navodi, za određene projekte i da je takva pomoć bila upućena i Srebrenici.
O kakvom se projektu radi možete zaključiti i sami. Preskupa je ulaznica sa grickalicama za ove pokretne slike, u to smo se već jednom uvjerili.
