-Prema njegovim riječima, nije bilo ničega što bi makar malo u pozitivnom pravcu promijenilo sliku o demokratskim i ljudskim kapacitetima onih koji su ovaj čin predsjednika DPS Crne Gore komentarisali.
- Prije bih rekao da nas je to izrečeno samo utvrdilo u objektivnost naše već skicirane slike o njima. Politički i medijski eksponenti i do sada posebno agilni u nipodaštavanju i negiranju svih učinaka vlasti, konstruisanju teorija zavjere, podizanju optužbi bez pokrića i izricanju ličnih uvreda, su u tom kontekstu dodatno došli do izražaja nakon odluke predsjednika DPS Crne Gore da se povuče sa premijerske funkcije. Taman kada smo pomislili da će, kako su se sami godinama vajkali, dugo sputavani od strane premijera da iskažu svoj reformski i demokratski potencijal, konačno doći do njegovog oslobađanja na korist crnogorske političke i medijske scene, desilo se suprotno. Dodatno su nas uvjerili da taj potencijal uopšte i ne posjeduju, kaže Kovačević.
On je ponovo odbacio tvrdnje da se Đukanović povukao sa premijerske funkcije zbog pritiska sa strane.
- Osnovnoj tezi, da je Milo Đukanović otišao sa funkcije premijera pod pritiskom, pokušavaju udahnuti uvjerljivost njenim beskonačnim ponavljanjem, a produžetak svoje demokratske i političke jalovosti opravdati Milovom sjenkom.
A, „sjenka“ je po njima, funkcija predsjednika najjače partije u Crnoj Gori, a to je, valjda, opet neko tajno mjesto na kojem se u noći punog mjeseca zavrću uši i ruke na vudu lutkicama sa njihovim likom?
Shodno tome, potpuno je logično očekivati novi vapaj ovog dijela opozicione javnosti za povlačenjem DPS Crne Gore iz političkog života Crne Gore, kao preduslova njihovog zamaha i pregnuća. Dakle, njihova dobitna politička kombinacija zasniva se jedino na nadi da će „kad mačke ne bude, oni konačno povesti kolo“. Možda, ako bi građani povjerovali da je moguće da evolucijom, pa i onom političkom, od miša može postati mačka, zaključio je Kovačević.