Druga ovogodišnja Kotor arTeatar premijera 4. festivala Kotor Art je predstava „Egzistencija“, autorski projekat rediteljke Radmile Vojvodić, rađen po tekstu Edvarda Bonda i u koprodukciji festivala sa nacionalnim teatrom. Uloge su povjrenene mladim glumcima cetinskog Fakulteta dramskih umjetnosti, Momčilu Otaševiću i Aleksandru Raduloviću. Komad će prvi put biti igran 9. avgusta u Crkvi sv. Duha od 22 časa, a naredne dvije večeri biće izvedene i prve reprize.
O četvrtoj saradnji Crnogorskog narodnog pozorišta sa Kotor Artom Ljumović kaže da je kuća na čijem je čelu ušla „krajnje beskompromisno“.
- Crnogorsko narodno pozorište u repertoarskom planiranju računa na festvalske koprodukcije, jer donose jedan posaban kvalitet i iznenađanje u samom repertoaru. Kada dođemo ovdje, mi radimo projekte krajnje beskopromisno. Sve to govorim zato što Edvard Bond kaže da su njegove drame – beskopromisne i ovaj projekat to najbolje dokazuje da pravimo beskompromisno pozorište, nekorumpirano pozorište i dramu. A ono što danas može korumpirati i teatar i repertoar jesu različiti izazovi od komercijalnih do brojnih drugih zahtjeva koji, čini mi se, odmiču stvar od umjetnosti i onog čistog prostora koji podrazumijeva potrebu umjetnika da nešto kaže – dodaje Ljumović.
Autorka projekta, rediteljka Radmila Vojvodić, ističe kako „Egzistencija“ predočava „opsesivnu temu o nasilju, agresivnosti čovjeka moderne civilizacije i o najrđavijoj savjesti modernog čovjeka“.- Posebno je riječ o nepravdi, o traganju za radikalnom nevinošću, prirodnim poretku u izopačenom svijetu moderne civilizacije upravo u kontekstu tog modernog čovjeka, izgubljene ljudskosti, izopačene filozofije života i traganja za smislom života. Priča „Egzistencija“ je ogoljena, gotovo do maksimuma svedena, asketična dramska situacija i u njoj i Bond, i njegova velika i dobra literatura, pokušava da traga za nepravdom, za savješću modernog čovjeka.
Vojvodić dodaje da upravo ta ogoljena dramska forma za nju predstavlja „izazov i povratak suštini teatra“. Nada se da je takav utisak ostavila i na mlade glumce, kojima je povjerila uloge „i koji su, u pravom smislu riječi, suština i teme i bavljenja pozorišta“.
- S druge strane ova literatura pripada onoj koja hoće da se vrati antičkim načelima drame i koja smatra da je upravo u pozorištu smisao i misija u traganju i pronalaženju ljudskosti, čovjeka koji nosi i ima savjest, i koji nosi savjest civilizacije, i u kojoj pronalazimo smisao ljudskosti. Ma koliko zvuči kao opšte mjesto, drama je konkretna i njen je najveći cilj da se nađe u toj misiji. Ili, da parafraziram Bonda, „mi smo stanovnici i Aušvica i Hirošime, mjesta gdje zli činili zlo i gdje su dobri činili zlo, ali jednako smo stanovnici pravednog svijeta koji zajedno treba da stvaramo“. Koliko god zvučalo utopistički, to je smisao i ovog teatra i ove naše festivalske laboratorije u kojoj smo istrajali i našli se pred premijerom – ističe proslavljena rediteljka i autorka specifičnih dramskih projekata.
Glumci Aleksandar Radulović i Momčilo Otašević složili su se da im dodijeljene uloge ujedno čpiune veliku čast, ali predstavljaju i veliki izazov. Iako su kolege sa klase, kažu da do sada nisu imali prilike da ni na jedan način sarađuju na tako kompleksnom zadatku, pa se nadaju da su mu dorasli.
- Teške su uloge, hiperrealistični žanr. To što smo samo nas dvojica u predstavi ima dosta prednosti, zato što smo je doživjeli kao radionicu na kojoj nam je posvećeno vrijeme u potpunosti, gdje je i rediteljka Vojvodić potpuno usredsređena na nas dvojicu. Ovo je i glumačka predstava, zato što smo sve vrijeme na sceni i ne smijemo lagati – smatra Radulović.
- Veliki izazov je pred nama. To smo znali još kada smo dobili scenario, mada smo tada mislili da će podjela biti obratna, što je dobro. I zbog toga što su to zadaci koje do sada nismo radili, niti pomislili, ni usudili se da ih radimo. Trudimo se i dajemo svoj maksimum, a što smo uradili - vidjećemo za dva dana – dodaje Otašević.Rediteljka, ipak, ostavlja premijeru da nakon nje kaže koliko je zadovoljna radom sa ovom dvojicom mladih i talentovanih umjetnika, koje smo već vidjeli u više različitih projekata.
- Mogu biti i pedagog, i reditelj, i saradnik, i prijatelj, i sama mogu odnijeti neko zanimljivo iskustvo radeći sa njima. Nužno je postavljati izazove! A ono što je najvrjednije u pozorištu je upravo sam proces stvaranja, da se dogodi taj istinski kreativni rezultat. I zato ulažem i ulažemo sve svoje umijeće, vještinu, iskustvo i svježinu u traganju za nekom teatarskom formom – istakla je Vojvodić na kraju.
