Cijene goriva u Crnoj Gori već mjesecima bilježe gotovo kontinuiran rast, što predstavlja snažan inflatorni pritisak na cjelokupnu ekonomiju. Iako je Vlada ove sedmice smanjenjem akciza uticala da gorivo značajnije ne poskupi, već naredne sedmice, s obzirom na dešavanja na međunarsnoj političkoj i ekonomskoj sceni, moglo bi nas dočekati novo poskupljenje.
Kako su energenti ključni ulazni trošak u transportu i proizvodnji, sagovornik Analitike, ekonomski analitičar i predsjednik Crnogorske unije poslodavaca, Vasilije Kostić, ukazuje da će dalje poskupljenje goriva neminovno uticati na cijene robe i usluga i da će pokrenuti lančanu reakciju poskupljenja.
5
Istovremeno, nepovoljne klimatske prilike i izražena uvozna zavisnost dodatno pojačavaju rizik da će doći do rasta cijena hrane na domaćem tržištu.
Sagovornik Analitike ukazuje da će sve to negativno uticati na životni standard građana i dovesti do smanjenja kupovne moći.
“Ako cijene goriva nastave da rastu, neminovan je rast cijena gotovo svih proizvoda i usluga ili bolje reći - slijedi opšti rast cijena”, ističe Kostić.
Poskupiće i hrana
Osim rasta cijena energenata, velike suše, požari i druge vremenske neprilike ostavili su posljedice na poljoprivrednu proizvodnju, kako u Crnoj Gori, tako i širom svijeta. S obzirom na uvoznu zavisnost, Kostić ukazuje da u narednom periodu možemo očekivati značajniji rast cijena hrane.
“Imajući u vidu sve što se dešava u svijetu a i kod nas, rast cijena hrane je sasvim realan ishod, rekao bih čak, malo je vjerovatno da se to ne desi”, ukazuje Kostić.
Dok cijene goriva skoro kontinuirano rastu od početka godine, ali i cijene drugih osnovnih proizvoda bilježe rast, lična primanja građana ne prate taj tempo. Kostić pojašnjava i kako će sve to uticati na životni standard i kupovnu moć građana.
“Jasno je da životni standard građana rapidno opada i u tome nema nikakve misterije ili nepoznanice. Pad standarda je bio lako predvidiv na osnovu svega onoga što je Vlada radila, a i na osnovu onoga što radi. Daleko je teži odgovor na pitanje kako u kratkom roku zaustaviti pad, jer resursa za nešto tako nema”, ističe Kostić.
Pojašnjava da ekonomski pokazatelji sugerišu kako su kapaciteti fiskalne politike prevaziđeni.
“Ujedno, na to ukazuje i dvonedjeljna klackalica sa visinom akciza na gorivo jer budžet očigledno nema kapaciteta da se liši trajnije jednog dijela prihoda iz tog osnova i na taj način ublaži pad standarda, pa svaki put čim se stvori prostor za to - povećava akcize”, navodi Kostić.
Mali biznisi ili prežive ili nestanu
Sagovornik Analitike podvlači i da rast cijena goriva predstavlja značajan izazov za poslovanje malih i srednjih preduzeća, posebno u sektorima koji direktno zavise od troškova transporta i energije.
“Rast troškova je apsolutno nepoželjna okolnost za svaki biznis pa sve ono što povećava troškove šteti biznisu. Mali biznisi imaju i mali kapacitet (ne nužno) da podnesu rast troškova pa zavisno od toga koliko je takav udar jak oni preživljavaju ili nestaju. Dakle, firme koje imaju unutrašnje rezerve sa kojima mogu da podnesu rast troškova - preživljavaju ali je njihovo poslovanje nerentabilno ili na ivici rentabilnosti”, ističe Kostić.
Ukazuje i na uvriježeno mišljenje da privrednici svako poskupljenje prebace na teret građana i pojašnjava da je to nije moguće.
“Populistička je jednako koliko i nekompetentna izjava da poslodavci svaki rast cijena inputa prevaljuju na potrošače. Često nešto tako nije moguće, sve i kad bi htjeli, jer nivo platežno sposobne tražnje to ne dozvoljava. Džaba će neko povećavati cijene ako to potrošači ne mogu da plate. Tada se oni - potrošači odriču dijela potrošnje tih proizvoda i vrše " preraspodjelu" u svojoj potrošnji”, objašnjava Kostić.
Ističe da se na taj način tržište štiti od rasta cijena jer se, kako kaže, radi o krizi a u krizi dohoci ne rastu već padaju.
“Dakle, tamo gdje ne bude drugog izlaza i gdje to bude moguće na potrošače će se prevaliti dio rasta cijena. Ipak treba razumjeti - rast cijena u konačnom ne odgovara nikome: poslodavcima jer inflacija realno obezvređuje prihode, a potrošačima što obezvređuje vrijednost njihovih dohodaka pa time smanjuje njihovu kupovnu moć”, ukazuje Kostić.
Rad nedjeljom uz uslov da se povećaju dnevnice
Poslodavci su u više navrata tražili pokretanje dijaloga o zabrani rada nedjeljom. Kostić objašnjava gdje vidi prostor za kompromis između zaštite prava zaposlenih i potreba privrede.
“Apsolutno je pogrešno regulisati ono što se slobodnim tržišnim pristupom najbolje reguliše samo od sebe. Sada već možemo izvući zaključak da načinom koji smo uzeli "silujemo stvarnost", a stvarnost uvijek nađe način da "ispliva" i da se ispolji. Oni koji kreiraju takva rješenja morali bi znati da se tržišne represije takvog tipa uvijek završe neuspjehom i štetom po čitavo društvo - povećavaju društvenu neefikasnost”, kaže Kostić.
Priroda tržišta je, ističe sagovornik Analitike, takva da ne postoji sila koja može suzbiti njegove mehanizme, a da pri tome ne strada opšta etikasnost ekonomije a time i standard stanovništva.
“To pitanje treba riješiti na način da država samo reguliše ono što je regulatorno, a to je oni koji žele da rade nedjeljom neka to čine pod uslovom da više plate taj rad, jer svako ima pravo na slobodan dan (ili dva). Oni koji žele će raditi, a oni koji ne žele neće. I jedni i drugi: poslodavci i radnici. Obostranost volje mora biti prisutna inače ništa od rada nedjeljom. Zašto to ne želi država morala bi obrazložiti. Po ko zna koji put neko želi ljudima pribaviti sreću bez njihove volje, tu se jasno ne radi o sreći već o nečem drugom”, poručuje Kostić.
Kreatori ograničavanja cijena shvatili da to šteti svima
Vlada je u prethodnom periodu koristila neke mehanizme za ublažavanje udara na standard građana. Sagovornik Analitike ukazuje da se pokazalo da takve mjere dugoročno nijesu održive i država trenutno više gasi posljedice problema nego što rješava njegove uzroke.
“Mnogo puta ranije sam ukazivao na apsurdnost ograničavanja. Sad bih rekao da su i oni koji su to kreirali napokon shvatili da je to na štetu svih nas. Pošto smo mi neefikasna - nerentabilna, neproduktivna ekonomija, mi i nemamo održivih mehanizama da se tome suprotstavimo. Možemo, palijativno da djelujemo, ciljanjem pomoći ugrožemim socijalnim grupama - posebnim programom za njih, socijalnim prodavnicama, subvencioniranjem potrošnje pojedinih proizvoda i usluga od strane države i slično”, kaže Kostić.
Ako se uzme u obzir rast cijena goriva, hrane, stanovanja i drugih osnovnih troškova, Kostić pojašnjava i šta građane Crne Gore očekuje u narednih šest do 12 mjeseci, kao i šta bi bile najvažnije ekonomske mjere koje bi država trebalo da preduzme kako bi zaštitila životni standard građana, a istovremeno sačuvala konkurentnost domaće privrede.
“Za naredni period niko razuman ne može biti optimističan. Možda bi mogli reći da taj pesimizam treba iskoristiti za, krajnje je vrijeme već, početak strukturnih reformi kojima jedino možemo poboljšati standard građana na održiv način i time uliti nadu narodu u bolju i izvjesniju budućnost ili ćemo nastaviti da tavorimo-preživljavamo od danas do sjutra”, zaključio je Kostić.
