Nakon što je Skupština prošle sedmice usvojila Zakon o upravljanju privrednim društvima u državnom vlasništvu, prof. dr Vasilije Kostić ne spori želju Vlade da uvede određene promjene u menadžmentu državnih kompanija, ali smatra da je to više iznuđen nego voljan potez.
U razgovoru za Pobjedu Kostić naglašava da je Vlada često iz budžeta pokrivala minuse državnih firmi, a da sada stanje u državnoj kasi više ne dozvoljava takve izdatke.
“Da je prije ovo razlog, a ne zabrinutost zbog lošeg upravljanja, svjedoči činjenica da su u dugom roku na čelu državnih firmi isključivo partijski ljudi i da su te pozicije nagrada za partijsku odanost i pripadnost”, saopštio je Kostić odgovarajući na pitanje Pobjede da li će ovaj zakon konačno depolitizovati menadžmente državnih kompanija.
Ipak, naglašava da je orijentacija ka profesionalizaciji rukovodstva pozitivna, ali istovremeno i teška za sprovođenje.
“Da bi bilo koji zakon, pa i ovaj, dao očekivane rezultate i proizvodio željene posljedice, mora da postoje izvjesni društveno-ekonomski, politički, kulturni i institucionalni preduslovi koji imaju sublimirajući izraz u onome što zovemo „snažnim i nezavisnim institucijama“. Paradoksalno, ukoliko toga nema, svaki novi zakon je prilog novom bezakonju, što može biti i ovaj, koje se ogleda u kršenju normi novodonesenog zakona”, naglašava Kostić.
Partijsko zapošljavanje
Na pitanje Pobjede kako se izboriti sa problemom partijskog zapošljavanja, Kostić odgovara da je za svaki problem prvo potrebno da bude tačno identifikovan, jer ukoliko nije, onda i rješenja postaju dio problema.
“Partijsko zapošljavanje nije uzrok, ono je posljedica, pa ukoliko se bavimo rješavanjem posljedice, to je kao da skidamo temperaturu, a glavnim uzrokom - upalom se ne bavimo. Dakle, potrebno je da otklonimo ili makar djelujemo na otklanjanje uzroka partijskog zapošljavanja pa će njihovim uklanjanjem i ono biti smanjeno ili ukinuto. Kada kao društvo razvijemo nezavisne mehanizme kontrole, snažne, nezavisne institucije koje će se brinuti o poštovanju pravila i koje će nas štititi od nas samih i zloupotreba političara, tada će i sankcije za kršenje pravila biti dovoljno oštre i djelotvorne. I skoro da je nevjerovatno da mi kao građani učestvujemo u tome i pristajemo na tu vrstu političke zloupotrebe ne razmišljajući da time, pored ostalog, održavamo i hranimo sistem koji tjera našu djecu odavde, a za eventualni ostanak u zamjenu im nudimo lakejstvo i podaništvo”, kaže Kostić.
Zato je, kako dodaje, za rješenje potrebno novo znanje, novo mišljenje. Samo mi, kako navodi Kostić, možemo promijeniti sopstvenu stvarnost tako što ćemo kroz izgradnju kredibilnih institucija mijenjati sebe i time prinuditi političare da služe našim interesima, a ne obratno, kao što je sada.
“Ako prihvatimo da su naše institucije oblik naše društvene svijesti, onda nam mora biti jasno da dokle god su one na nivou na kome su, da je takvo stanje odraz preovlađujućeg nivoa naše društvene svijesti, naše volje. A društvena svijest se ne mijenja preko noći, naprotiv, to je dug i mukotrpan proces sa neizvjesnim ishodom. Upravo zbog te činjenice samo se mali broj zemalja u svijetu kreće „uskim koridorom“ demokratskog razvoja i opšteg napretka”, navodi Kostić.
Pojašnjava da donošenje zakona bez preduslova za njegovu primjenu oduzima kredibilitet pravnom sistemu.
“Razumije se, svakako, stepen neizvjesnosti u pogledu konačnih rezultata, a koji je skopčan s novim rješenjima, nije niti bi smio biti razlog da se odustane od zakonodavne i druge aktivnosti kojom se želi unaprijediti postojeća praksa i korigovati trenutno stanje”, dodaje Kostić.
Odgovornost
Ministar finansija Novica Vuković je nakon izglasavanja Zakona poručio da šalju jasnu poruku da državni kapital pripada građanima i da se njime mora upravljati odgovorno, profesionalno i u njihovom najboljem interesu.
“Vrijeme nejasnih odgovornosti i izostanaka rezultata ostavljamo iza sebe. Ovim zakonom uvodimo sistem u kojem stručnost, integritet i učinak postaju osnov za upravljanje državnim preduzećima”, poručio je Vuković.
Kostić, pak, ne očekuje nagle i drastične promjene, navodeći da bi to bilo naivno, imajući u vidu da je za takve promjene koje duboko sežu u interes političkih struktura potrebno duže vrijeme uz značajan pritisak „biračke javnosti“.
“Dokle god gubitak odanosti članstva i potencijalnih glasača bude veći od simpatija javnosti zbog sprovođenja, dotle će proces profesionalizacije menadžmenta državnih firmi više biti obmana nego realnost. U suštini stvari će se pomalo mijenjati nabolje, ali za početak je i to dovoljno. Bitno je da se proces otvori, u tome je njegova najveća dobrobit, jer poslije nema nazad. Društveni procesi takvog tipa nijesu povratni”, ocjenjuje Kostić.
Rezultati
Kostić naglašava da će proces biti fingiran dok god uspjeh ili neuspjeh odbora direktora ili izvršnih direktora ne bude bio vrednovan na osnovu bilansa i promjena u kapitalu.
“Onog momenta kada se rezultati budu „pitali“, tada će proces biti na putu ozdravljenja i imati svoj pravi smisao. Kriterij „rezultati“ ima ogromnu socijalnu funkciju jer postavlja osnove progresa, nagrađuje zalaganje i sposobnost i šalje poruku da od sopstvenog zalaganja i sopstvenih rezultata zavisi lična pozicija u društvu i u krajnjem sopstvena budućnost. Sva prosperitetna društva počivaju na ovoj jednostavnoj činjenici”, objašnjava Kostić.
Na pitanje Pobjede da li ovaj zakon ima dovoljno jake mehanizme u dijelu odgovornosti za eventualno loše rezultate, Kostić navodi da je potenciranje odgovornosti standard koji postoji svuda u svijetu.
“Uspjeh se nagrađuje, a neuspjeh znači opoziv. Primjera radi, takav standard je u svijetu zbog svoje neupitne primjene glavni uzrok tzv. menadžerske bolesti. Kod nas, nažalost, nije tako. Najmanje su važni rezultati. Da budem ciničan, slabo ko boluje od menadžerske bolesti (prim. aut. riječ je o skupu simptoma koji se javljaju kao posljedica velike odgovornosti i dugotrajnog stresa na poslu). Odanost partijskim interesima i lojalnost čelnicima partije je ključni kriterijum selekcije koja je, dakako, negativna. S druge strane, ako rezultati nijesu dobri i ako su plod okolnosti, a ne sumnjivih radnji, nikako nije dobro otvarati hajku na ljude, kako to mi znamo da radimo. Hajka, kojoj smo toliko skloni, obeshrabruje i one koji imaju znanja i odgovornosti i koji bi mogli unaprijediti stvari, pa zbog toga nijesu spremni da se upuste u nešto što bi moglo rezultirati javnim linčom. U arbitrarnom sistemu, kakav je naš, gdje činjenice nijesu relevantne već politički interes, ostaćemo bez sposobnog kadra kojeg i onako nema mnogo. Ako, dakle, rezultati nijesu dobri tokom razumno dugog roka, ne prekratkog, onda se treba zahvaliti menadžmentu i tražiti druge. Suprotno, dobre rezultate treba dobro platiti bonusima, ali po završetku, a ne unaprijed, kako se kod nas čini”, smatra Kostić.
Na pitanje Pobjede kada bi građani mogli vidjeti da se državnim kapitalom upravlja domaćinski, Kostić navodi da taj odomaćeni epitet, koji je došao iz politike, predstavlja neadekvatno pojednostavljivanje.
“„Domaćinskog“ upravljanja tuđim kapitalom nema zbog tzv. odnosa u teoriji poznatog principal - agent, što će reći da menadžment (agent) ima svoje ciljeve različite, često i protivurječne ciljeve od države (principala, vlasnika). No, to ne znači da se menadžment neće ponašati u cilju unapređenja upravljanja, a time zaštite i uvećanja kapitala, već samo da se nikada tuđom imovinom ne može upravljati kao svojom u smislu posvećenosti i odgovornosti, što je dobro znati kako se ne bi gajila nerealna očekivanja od menadžmenta”, pojasnio je Kostić.
Očekuje da prilikom primjene zakona može doći do skrivenih opstrukcija u mjeri u kojoj ta primjena bude štetila partijskim interesima.
“Prolaziće kroz faze etabliranja novog mišljenja, ismijavanje, opstrukcije i na kraju se može računati na prihvatanje, pod uslovom da se bude sistematski i bezuslovno insistiralo na njegovoj primjeni. Međutim, upravo u tome i jeste ključ. Slabe institucije su upravo slabe jer ih ne karakteriše bezuslovnost i predvidivo funkcionisanje, već selektivno i „racionalno“ uslovljeno interesima političkih partija i drugih društvenih grupa”, zaključuje Kostić.
