Nedavni protesti prevoznika i blokade saobraćajnica ponovo su otvorili pitanje efikasnosti državnih institucija i povjerenja u sistem. Tek nakon obustave blokada, iz Ministarstva evropskih poslova saopšteno je da su počeli pregovori sa EU o primjeni ETIAS uredbe, a sve to pokazalo je koliko crnogorske institucije reaguju tek kada dođe do problema, ali i koliko su evropske administrativne odluke nekada rigidne prema malim i ranjivim ekonomijama.
Sagovornik Analitike, ekonomski analitičar i predsjednik Crnogorske unije poslodavaca, Vasilije Kostić, ukazuje da to još jednom potvrđuje da se rješenja traže ad hoc, pod pritiskom, uz ograničene fiskalne kapacitete države i slab socijalni dijalog.
Pregovori sa EU pokrenuti tek nakon protesta
Nakon prekida blokada, i sastanka predstavnika Zapadnog Balkana sa predstavnicima EU, iz obraćanja MEP-a moglo se zaključiti da se sjelo za sto tek nakon najave blokada granica.
“Očigledno je iz ovoga što se desilo da to nije moralo tako da bude. Ono što je važno jeste da država očigledno nema mehanizme kojima bi artikulisala interese raznih poslovnih asocijacija, pa i predstavnika civilnog društva. Vidimo da u našoj zemlji razni predstavnici socijalnih trupa pa i privrednih asocijacija, komora, protestuju i na taj način skreću pažnju javnosti, odnosno kreatora politike na sebe, jer očigledno je da ne postoji drugi efikasan mehanizam”, ukazuje Kostić.
Sagovornik Analitike ističe da bi država morala da ima mehanizam da djeluje na vrijeme.
1“To nije nikakva novost za nas, takvo iskustvo postoji, potrebno je samo ta pozitivna iskustva iz drugih zemalja aplicirati na našu praksu, a to znači da se kooridinira rad poslovnih udruženja, komora, kroz Privrednu komoru i Socijalni savjet. Više od toga, zabrinjava činjenica da država tim povodom ništa ne radi već samo djeluje ad hoc, od slučaja do slučaja”, upozorava Kostić.
Kostić podvlači i da je ograničen manevarski prostor Crne Gore, naglašavajući da ključne odluke zavise od Evropske unije.
“Mislim da mogućnosti Crne Gore u smislu ovlašćenja nijesu velike, to je u nadležnosti Evropske unije. Iz saopštenja smo mogli zaključiti da su oni svjesni da postoji problem i da se time može štetiti regionalnim i evropskoj ekonomiji i da treba naći adekvatno rješenje. Ne očekujem da se to brzo desi iz prostog razloga što svaka birokratija ima glomazne i opterećujuće procedure, i svaka birokratija se trudi da da rezon postojanja samoj sebi”, kaže Kostić.
Stava je da trenutno nema bojazni od novih protesta i blokada granica.
“Vjerujem da se, ako problem u razumnom roku ne dobije epilog koji će odgovarati ne samo vozačima, nego ukupnoj zajednici iz koje dolaze, pa i regulativana EU, blokade mogu očekivati ponovo. Za sada ne vjerujem da će to biti slučaj, jer očigledno je da EU želi time da se pozabavi na ozbiljan način”, ocjenjuje Kostić.
Posljedice dalekosežne
Crnogorski prevoznici, zajedno sa kolegama iz još nekoliko država regiona, danima su blokirali granične prelaze, tražeći brži povrat PDV-a i veći povrat akciza na gorivo. Zahtjev je bio i izuzimanje iz sistema ulaska i izlaska iz Šengena. Nakon dogovora o ispunjenju dijela zahtjeva, kao i početka pregovora sa EU, protesti su obustavljeni.
Sagovornik Analitika ukazuje da su se među zahtjevima prevoznika našli oni uslovi koje bi država svakako trebalo da obezbijedi, kao što su veća efikasnost odgovornih službi, manje vrijeme provedeno na carinama i slično.
“S druge strane, o načinu sprovođenja protesta dalo bi se raspravljati, jer svaka blokada znači ugrožavanje prava drugih pa to frustita javnost, a to je posljedica smanjenog ili potpunog nedostatka povjerenja u institucije države”, kaže Kostić.
Ukazuje i da je to nekada jedino rješenje.
“Ako imate situaciju da je apsolutno evidentno nepostojanje povjerenja u institucije države onda ispada da je to jedini način da oni koji žele da ostvare određena prava skrenu pažnju na sebe. S tog aspekta i poslovna zajednica i ukupna javnost u izvjesnom smislu imaju razmijevanja”, kaže Kostić.
Već prvih dana na površinu su isplivali brojni problemi i pokazali kakve posljedice mogu nastati u slučaju novih, dugotrajnijih protesta. Nove blokade nosile bi rizik od nestašice namirnica i osnovnih potrpština.
“U slučaju protesta, realna opasnost postoji, pogotovo za one robe koje imaju visok koeficijent obrta, odnosno koje su visoko frekventne kao što su prehrambeni proizvodi, energenti”, kaže Kostić.
Ukazuje da su posljedice protesta dalekosežne.
“Treba biti svjestan činjenice da svaki protest takvog tipa nanosi štetu i lokalnim ekonomijama i regionalnim. Ako imate štetu da su vam troškovi poslovanja veći a veći troškovi poslovanja dovode do rasta cijena a sa rastom cijena slabi konkurentnost. Mi smo male ekonomije, prilično slabe, zavisne od ostalih ekonomija da bismo sebi mogli dozvolili takav luksuz”, ukazuje Kostić.
Simptomi dugoročne institucionalne slabosti
Prevoznici su mjesecima najavljivali da će, ako se ne nađe rješenje, borbu radikalizovati. Tek nakon što su blokirali granice problem je riješen.
“Ako nemate povjerenje u institucije, onda nemate ni sa kim da vodite dijalog, ni sa kim da se dogovarate. Ako povjerenja nema onda se obično pribjegava radikalnim mjerama kao što su protesti. Mnogo puta do sada smo i ja i drugi upozoravali na stalni rastući trend opadanja povjerenja u državne institucije, upravo zbog česte neefikasnosti, ali očigledno da se na tom planu vrlo malo ili skoro ništa ne radi”, ističe Kostić.
Ukazuje da protesti nijesu samo instrument pritiska, već simptom dugoročne institucionalne slabosti.
“Ključna stvar je da bi mi i kao javnost, i kao država, društvo, nacija, morali da razumijemo da svaki sistem koji manjka sa povjernjem ne može da funkcioniše na efikasno primjeren niti na efektivan način. Povjerenje je nešto što je društveni kapital i što mora da bude stalno izgrađivano i dograđivano. Povjerenje u pravni sistem i institucije države su od ključnog uticaja na funkcionisanje društveno-ekonosmkog i političkog sistema”, poručuje sagovornik Analitike.
Sagovornik Analitike ukazuje da se, tamo gdje nema adekvatnog socijalnog dijaloga, problemi rješavaju ad hoc i na ulicama, protestima, blokadama.
“Crnoj Gori nedostaje zdravi socijalni dijalog. Ovdje ga apsolutno nema i fingiran je kroz predstavnike poslovne zajednice, koji to u suštini nisu, i privatna poslovna udruženja se na ovaj način se susreću sa nečim što ih svodi samo na sopstvenu aktivnost”, kaže Kostić.
Kaže da bi, kada bi postojao jedan organizovan sistem socijalnog dijaloga u kojem bi uključeni bili prestavnici svih djelatnosti u Crnoj Gori onda bi oni na najbolji način artikulisali sopstvene interese.
“I na tom socijalnom savjetu ili dijalogu stvorile bi se predspostavke zajedno sa učešćem države i odgovornih institucija da se problemi ne dešavaju ili da budu svedeni na minimum”, kaže Kostić.
Napominje da gdje ne postoji takav dijalog protesti su učestala pojava.
“Protesta će uvijek biti, nezadovoljnih će uvijek biti, i oni su pratioci svakog oblika društvene aktivnosti pa i privredne. Ali, od zemlje do zemlje postoje razlike kolika je frekventnost, odnosno koliki je intenzitet tih protesta i na koji način se rješavaju. Tako gdje nema socijalnog dijaloga imate učestalu pojavu protesta”, ukazuje Kostić.
Dugoročne mjere
Sagovornik Analitike pojašnjava i koje dugoročne mjere bi država trebalo da preduzme – fiskalne, regulatorne i institucionalne – kako bi se spriječilo da krize prerastu u ozbiljne poremećaje na tržištu i ugroze ekonomsku stabilnost.
“Vrlo je teško reći jer bi taj spisak bio jedan stručan i složen dokument. Ali da pokušamo da damo opštu sugestiju, primarni zadatak jeste uspostavljanje povjerenja u institucije sistema, što bismo rekli, snaženje države i vladavina prava. Ukoliko postoje autoritativne institucije i one koje garantuju realizaciju prava onda je to prvi korak ka dugoročnoj koristi za društvo, bilo ona ekonomska, društvena, politička”, zaključio je Kostić.
