Crnogorski, srpski, hrvatski, bosanski-četiri različita imena jezika služe za varanje neupućenih stranaca koji se šokiraju kada vide da govornici tih navodno različitih jezika tečno razgovaraju jedni sa drugima, kaže u intervjuu za "Dan" hrvatski lingvista Snježana Kordić koja je nedavno objavila knjigu "Jezik i nacionalizam".
-Da sam Italijanka ili Njemica, mislila bih da se u Crnoj Gori govore dva različita jezika. Ali, budući da sam Hrvatica znam da se u Crnoj Gori govori samo jedan jezik . I da se taj isti jezik govori, iu Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini i u Crnoj Gori, navodi Kordić.
Kordićeva, predavač na Univerzitetu u Njemačkoj smatra da je problem oko imenovanja novih jezika kada se “nakon skoro 200 godina, otkako se za taj zajednički jezik u lingvistici koristi dvodijelna oznaka, sada izbacuje druga komponenta iz naziva.
- Oni lingvisti koji to čine time kažu da danas navodno postoje nekakav hrvatski i nekakav srpski jezik. Ali dvodijelna oznaka je pokrivala BiH i Crnu Goru, pa se lingvisti koji koriste naziv “srpski” nemaju što buniti, kada crnogorski ili bosanski filolog poseže za nazivom "crnogorski jezik" ili "bosanski jezik" jer on prati samo njihovu logiku.
Izvor problema je u odbacivanju naziva “srpsko-hrvatski”, a rješenje je vraćanje tog naziva za zajednički jezik u filološku struku na našim prostorima, kaže Kordić, naglavšivši da između crnogorskog i hrvatskog jezika postoji veoma mala razlika.
