Kako ističe, motiv njegovog dolaska u Crnu Goru je promocija ove knjige i dodaje da je biografija ovog profesora i političara zapravo bila kratka.
Kontić je rekao da je Grebo volio da dolazi u Podgoricu u kojoj je imao puno prijatelja, te da se “ova knjiga otvara i zatvara sa Crnom Gorom. Počinje u Podgorici i u njoj se završava”.
“Prva ideja je bila da napravimo intervju i tako smo počeli, međutim snimili smo dva sata razgovora i pošto se čovjek umori poslije toliko vremena, toga dana smo završili. Nakon toga, profesor je mnogo putovao, otišao je i u Beograd, naprasno se razbolio i poslije 2 mjeseca, u januaru 2019. je i umro”, kazao je novinar.
Kontić ističe kako nije znao šta da radi sa materijalom koji mu je ostao u rukama i knjiga je čekala još godinu dana da joj se posveti.
Kazao je kako je taj trenutak bio odlučujući i da je nakon toga počeo da piše, kako je rekao, začuđen činjenicom da neko ne zna ko je on.
“U uvodu sam i napisao da je ovo neki mali pledoaje; ova knjiga priča o njemu, za možda neke druge ljude koji će od njegove nekadašnje borbe napraviti kamičak”, kazao je Kontić.
Smatra da velike stvari nastaju onda kada se neki ljudi odluče da naprave nešto od svog života.
“Zapravo, on je bio predvodnik bolje Bosne i Hercegovine, koju smo svi poznavali, jer je građanska postojala na određen način u socijalizmu. I možda će jednom postati takva da će ljudima dati nadu, a ne da bude država iz koje ljudi bježe ili je sa mržnjom gledaju”, rekao je Kontić.
Kako je objasnio, ova knjiga je knjiga Grebovih razmišljanja o Bosni koja će biti duga vremena aktuelna.
“Ima dosta citata u kojima on govori o različitim stvarima u rasponu od 30 godina. I nevjerovatno je kako je rečeno, iako je rečeno 1990. aktuelno i danas. Njegov opis kakva će BiH da bude bukvalno je precizan opis današnje Bosne, a bojim se i Bosne za 10 ili 15 godina”, kaže Kontić.
Rat u BiH počeo tako što su Srbi “bili ugroženi”
Prisjećajući se Srpske agresije na Bosnu, novinar i publicista kaže da je ono što se dogodilo Sarajevu i Bosni neopisivo.
“Kad čovjek vidi sve strahote rata, onda je pitanje kako smo svi živi. Mi nemamo sociologe, istraživače, koji bi izmjerili vibriranje zemljotresa u čovjeku. Kad bi se suočili sa tim činjenicama, suočili bismo se sa ponorom koji nema dubinu”, rekao je.
Poslije rata, prisjeća se Kontić, prvih pet ili šest godina se kretalo, a posljednjih 20 godina su, kako kaže, kao mašina koja je stalno pod ručnom.
“Sarajevo je sačuvalo svoj duh, svoju atmosferu, jer ono vrijednost tog grada je uvijek bilo jedinstvo različitosti i njegove vrijednosti su proizilazile iz toga”, smatra on.
Kontić ističe da su veze između Crne Gore i Sarajeva duboke, te da bi se mogla napisati knjiga o Crnogorcima u Sarajevu jer su, kako kaže “na ovaj ili onaj način ostavili trag”.
Top lista nadrealista superiorno napravljena
Kontić se osvrnuo i na svoje novinarske početke. Radio ga je, kaže, osvojio.
“Za mene je radio bio nešto što se desi rijetko kome. Izabrao sam nešto što sam istinski volio. To je kao kad ribu pustiš u vodu, to je moj prostor”, kaže on.
Kontić se prisjetio i početaka Top liste nadrealista, kao i početaka grupe Zabranjeno pušenje.
“Pamtim da smo se strahovito puno smijali dok je emisija išla”, prisjeća se Kontić i dodaje da su na početku rata svi članovi Zabranjenog pušenja došli u njegovu tadašnju emisiju i da su zajedno radili na radiju godinu dana.
Nakon toga, kako navodi, ratna Top lista nadrealista bila je jedina televizijska emisija koja je proizašla iz radio emisije.
“U toj emisiji nema vrijeđanja, to je tako superiorno napravljeno, duhovito. Mi smo najviše snimali vani, jer nijesmo imali struje, tako da nas je prilika tjerala da budemo drugačiji i kreativniji”, kaže Kontić.
Navodi da je ponosan jer u toj emisiji nema propagande, a da je prikazana fantastična priča o ratu i ljudima.
Kontić je komentarisao špekulisanja u ratu da su u Sarajevu bacali srpske vojnike i djecu lavovima.
“Kad vi prikažete ljude iz Sarajeva kao nekoga ko baca djecu lavovima, onda je sasvim normalno da ti ljudi budu u opsadi, da njih bombarduju, jer su ti ljudi zvjeri. To je taj elemenat propagande”, kaže on.
Zaključuje da je to suština propagande da oduzmeš protivniku bilo kakvo ljudsko obličje, “a onda ga svedeš na krpu ili životinju.
“Sa životinjom i krpom radiš šta hoćeš, a onda slijedi treća faza koja je sad prisutna – brisanje tragova i relativiziranje svega”, zaključuje Kontić
