U doba kada je revizija istorije u Crnoj Gori uzela maha, nije naodmet podsjetiti ko je bio Pavle Đurišić, koji je nedavno u javnosti proglašavan i 'herojem'.
Đurišić, komandant četničkog pokreta, bio je jedna od najzloglasnijih, ako ne i najzloglasnija ličnost iz Crne Gore tokom drugog svjetskog rata - među njegovim nedjelima su hiljade ubijenih civila, spaljena sela, silovanja, pokušaji etničkog čišćenja, ali i saradnja sa svim okupatorima, pri čemu ga se na kraju odricao i sam kolaborantski četnički pokret.
'Čistio' hiljade žena i djece, spaljivao sela...
Poznato je Đurišićevo pismo četničkom vođi Draži Mihailoviću iz 1943. godine, u kojem, uz ostalo, navodi kako je 'čistio teren' i od žena i djece.
"U akciji čišćenja terena uništeno je muslimana boraca oko 1.200, žena djece i staraca preko 8.000, a spaljenih je sela oko 300", stajalo je u Đurišićevom izvještaju.
Četnička ofanziva u Sandžaku i Gornjem Podrinju imala je jasan karakter etničkog čišćenja.
Niz teških zvjerstava
Đurišićeve trupe su na području Crne Gore izvršile niz drugih teških zločina nad civilima.
Na njihovoj meti naročito su bili oni koji su podržavali partizanski pokret.
15Pritom, činili su teške zločine - uključujući ubistva, silovanja i paljenja sela - i prema albanskom stanovništvu.
Jedan od najviđenijih saradnika fašista i nacista
Đurišić je bio jedan od istaknutijih kolaboranata njemačkih nacista i italijanskih fašista tokom njihove okupacije našeg podneblja u Drugom svjetskom ratu.
Pošto je Italija kapitulirala, Đurišić se obreo u njemačkom zarobljeništvu, ali kratko - upravo je njihova vojska, uz zloglasnog Milana Nedića, posredovala da bude pušten, jer im je bio koristan u borbi protiv NOVJ.
Kako je izvještavala tadašnja štampa, tokom 1944. godine, na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta.
Inače, nedugo po izbijanju Trinaestojulskog ustanka, Đurišić se više puta sastajao sa okupacionim guvernerom Crne Gore Pircijem Birolijem i njegovim saradnicima.
"Nikada neće okrenuti oružje protiv fašista"
Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“.
Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“.
Sa svoje strane, italijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom.
"Svakog komunistu vezati"
Iza Đurišićevih četnika stoji niz krvavih zločina počinjenih sa okupatorima, a iz 1942. godine pamti se i njegova naredba po ulasku u Kolašin - "svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“.
Đurišićeve jedinice su prve teške zločine prema muslimanima počinile 1942. godine u Foči, no najzloglasniji ostaje onaj iz 1943. godine, o kojem smo već govorili. Tada su na desnoj obali Lima uništili 33 sela.
Tokom 1944. godine, Đurišić je tokom sastanaka sa njemačkim komandantima i Milanom Nedićem tražio da ubrzaju slanje oružja, pri čemu je isticao kako raspolaže "crnogorskim dobrovoljačkim korpusom" sa nekih 5.000 ljudi.
Na kraju se povezivao i sa ustašama
Osim bliskih veza sa njemačkim okupatorima, u završnici Drugog svjetskog rata Đurišić je odlučio da se poveže sa još jednim kvislinškim pokretom - ustašama, predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH.
Upravo tada je čak i Draža Mihailović riješio da se distancira od Đurišića. Svim komandantima naredio je da prekinu odnose sa njim.
Sa ustašama se dogovarao a na kraju su ga ustaše i ubile. I to u danima kada je sve bilo gotovo - svi okupatori na ovim su prostorima bili poraženi, pa se Đurišić dao u bijeg ka Sloveniji.
Tražiće od opštine da uklone spomenik
Podsjetimo, lokalnu vlast u Beranama vrše Evropa sad, Socijalistička narodna partija, "Za budućnost Crne Gore" i Demokrate.
Sa druge strane, za pitanje podizanja spomenika nadležno je Ministarstvo kulture i medija.
Iz tog ministarstva poručili su kako će od Opštine Berane tražiti da ukloni spomenik, pri čemu će, kako su naveli, tamo poslati i inspekciju.
