Gledamo i čudimo se. I ne samo mi u Crnoj Gori, nego i Crnogorci iz cijelog svijeta. Čude se i stranci. Njima tek ništa nije jasno. Kako nekome tuđa država može bit milija no svoja. Zašto neko zbog interesa drugih država, satire svoju državu?
Što je toliko vrijedno da su u stanju da izmišljaju, lažu, manipulišu, varaju... samo da bi svojoj Crnoj Gori napakostili?
Naravno uz pomoć janjičara iz Srbije, koji pristižu sa Kosovom na usnama, 300 eura u džepovima i agitovanjem koje je kao politički nož koji treba zabiti u leđa Crnoj Gori.
Platio im Vučić da oslobode Crnu Goru od Crnogoraca, da donesu slobodu i demokratiju.
Gubitnici svih ratova su konačno našli način da nekoga pobijede. Naravno, neće oni da ratuju, jer im to baš i ne ide od ruke. Platiće janjičare, upregnuće popove i posrbljene Crnogorce, a pripomoći će i oni zavedeni i neznaveni, kojima pričaju da se bore za mir i protiv lopova.
A, svi koji su iz Crne Gore, a nije ih ufatio virus svetosavlja, ne mogu da vjeruju što se dešava. Pokušavaju da pomognu.
Pišu patriote, zabrinuti, pametni, uspješni... Poručuju, opominju, savjetuju, mole... Pozivaju sve da vide ko satire Crnu Goru, ko je uništava, ko je ubija, ko joj sprema utapanje u Srpski svet.
Pozivaju Crnogorce da misle, da shvate, slijepe da progledaju, da se vrću sebi i Crnoj Gori. Istorija nam baš i ne ide na ruku kad treba misliti.
Jesmo li išta pametniji? Oće li nas Srbi “iskopati iz amina” ili ćemo se skupit “pod svoje nebo, na okup oko svoga sunca, O Crnogorci”?
