To je osnovni razlog zbog kojeg se u slučaju zaraznih epidemija ograničava sloboda pojedinca. Oblast zaraznih bolesti je jedina oblast u medicini u kojoj iza infektologa i epidemiologa stoji država sa svojim represivnim aparatom.
Velika većina ljudi je svjesna razloga zbog kojih mora da ograniči svoje kretanje i da smanji socijalne kontakte u stvarnom svijetu. Kada ljudi ne mogu da ostvaruju svoje želje i svoju slobodnu volju, oni se osjećaju frustrirano i nezadovoljno. Strpljenje je riječ u čijem korenu je trpljenje, a strpjeti se znači voljno se samokontrolisati i izdržati neprijatnost onoliko koliko je potrebno. A kada ljudi znaju šta je smisao njihovog trpljenja, mnogo bolje podnose neprijatnost.
Sebični i neodgovorni
Aktuelna epidemija virusa korona posebno je problematična zbog toga što potpuno zdravi ljudi mogu biti zaraženi i danima potpuno nesvjesno prenositi zarazu na druge ljude. Ako jedna osoba koja je zaražena infekciju prenosi na dvoje-troje ljudi, od kojih svaki zarazi novih dvoje-troje, za deset ciklusa prenošenja ispostavi se da je prva osoba zarazila ukupno 56.000 ljudi. To je osnovni razlog zbog kojeg zdravi ljudi treba da se izoluju – da ne bi bili zaraženi i da ne bi, ne znajući, zarazili druge.
Nije mali broj onih koji ili ne znaju za ovaj aspekt epidemije ili znaju, ali ih nije briga. Ovakvi pojedinci su na socijalnim mrežama označeni kao „kovidioti” ili u prevodu virus korona-idioti.
Iako riječ „idiot” na prvi pogled asocira na označavanje ljudi s najnižim količnikom inteligencije (IQ od 0 do 25), ovde je potrebno da se prisjetimo originalnog značenja ove riječi. Rječju „idiot” u staroj Grčkoj su označavali one građane koje nije zanimalo učešće u zajedničkom životu polisa. Drugim riječima, ona je označavala one pojedince koje nijesu zanimali zajednički interesi, nego su sebično gledali svoje uske interese. U skladu s tim, pojam „kovidiot” se odnosi na one pojedince koji otpisuju opasnost od zaraze, koji se neodgovorno ponašaju i zato postaju opasni po druge.
Kako prepoznati „kovidiota”? Evo nekih tipičnih izjava i postupaka.
„Ja sigurno nemam virus korona.” Ovakvu izjavu daje osoba koja se dobro osjeća, a koja ne razlikuje biti zaražen od biti bolestan. Čak i da se ta osoba testirala sat prije izjave, negativan test ništa ne dokazuje jer je virusu potrebno neko vrjieme da bi se umnožio do onog broja na koji reaguje test.
„Ja sam mlad, meni virus korona ne može ništa.” U početku epidemije bilo je jasno da najteže obolijevaju starije osobe, ali to ne znači da ne obolijevaju i mlađe osobe. Upravo je italijansko iskustvo pokazalo ne samo da se ozbiljno razbolijevaju i mlađi, nego i umiru od teškog zapaljenja pluća. I kod starijih nekada nailazimo na stav „neće grom u koprive” koji se opravdava izuzetnom fizičkom formom, genetikom i slično.
„Što vam je ljudi, to je običan grip.” Iako je i sezonski grip ozbiljno oboljenje od kojeg umire značajan broj ljudi, zajednica posjeduje relativni kolektivni imunitet, dok je virus korona potpuno nov i veoma zarazan.
Negiranje opasnosti
„Mene štite luk, rakija i dragi Bog.” Nije mali broj ni onih koji su čvrsto uvjereni da zbog neke preventivne mjere koju sprovode ne mogu biti zaraženi, niti prenositi zarazu. Nažalost, takvo sredstvo jednostavno ne postoji.
Zbog ovakvih i sličnih stavova kojima otpisuju opasnost, osobe koje ih zastupaju nijesu sklone smanjenju socijalnih kontakata i pridržavanju drugih preventivnih mjera, što ih čini opasnim i po sebe i po druge.
U „kovidiote” možemo ubrojati i one koji smatraju da je sramota biti zaražen ili imati neki od simptoma. U strahu da će se osramotiti i biti odbačeni od drugih oni se pretvaraju da su zdravi i da je sa njima sve u redu. Bliski njima su oni koji lažu granične policajce odakle su krenuli na put, kao i oni koji u epidemiološkim anketama prećutkuju svoje kontakte sa zaraženima, kako ne bi završili u karantinu.
