Istaknuti američki mjesečnik u najnovijem broju odlučio je da se jednom za svagda pozabavi pitanjem koje je dugo mučilo istoričare književnosti - da li je Tven zaista nazvao svog junaka Toma po svom prijatelju Sojeru “stamenom cariniku okruglog lica, dobrovoljnom vatrogascu, specijalnom policajcu i boemskom lokalnom heroju”.
Par se upoznao u zagušljivim barovima San Franciska 1863. godine gdje je Sojer pripovjedao kako je spasio desetine ljudi iz požara koji je zahvatio parobrod u blizini Kalifornije. Ta priča je dirnula Tvena čiji je brat poginuo u požaru na jednom parobrodu. Sojer je, navodno, plivao između broda i obale i spasio 90 ljudi, od kojih 26 samostalno.
Autor teksta Robert Grejsmit navodi da su od tog dana Sojer i Tven postali prijatelji. Sojerovo pravo ime bilo je Semjuel Klemens, a Tven je o njemu rekao da je bio “dendi i da je mogao da popije više i priča više od bilo koga koga je poznavao”.
“Smjestio bi se, popio bi piće i počeo da nam priča. Potom bi mu neko kupio piće i tako bi nastavio cio dan”, napisao je Tven, koji je tada radio i kao novinar.
I sam Sojer je imao planove, koji su se kasnije ostvarili, da otvori svoj bar. Jednog dana, piše Grejsmit, poslije iznenadnog otkrovenja Tven je rekao prijatelju da će napisati knjigu o dječaku, najžešćem dječaku na svijetu – Tomu, koji će ličiti na Sojera kada je bio mlad.
Tven je 1866. napustio San Francisko i nikada se više nije vidio sa Sojerom. “Avanture Toma Sojera” objavljene su 1876. godine uz komentar da je glavni lik zasnovan na osobinama tri dječaka. Tven je kasnije rekao da je on sam bio inspiracija za Toma Sojera i da Tom Sojer “nije pravo ime nijedne osobe koju sam znao, koliko se sjećam”.
Grejsmit navodi da je Tven volio da se predstavlja kao pisac čiji se likovi rađaju u njegovom plodnom umu, ali je vatrogasac bez sumnje znao da je on bio inspiracija za jedan od najvoljenijih likova dječje književnosti, što je rekao i novinaru za jedan članak koji je objavljen 1898.
Sojer u članku govori kako je Tvenu govorio o svojim dječačkim nestašlucima koje je on pažljivo slušao i bilježio i koji mu je jednom prilikom rekao “staviću te između korica jedne knjige ovih dana, Tome”.
