Autor knjige „Grebo“, novinar i publicista Borislav Boro Kontić kazao je da je prvobitna ideja bila da ona bude intervju sa tim bosanskohercegovačkim intelektualcem, univerzitetskim profesorom i aktivistitom, ali je osujećena njegovom smrću.
“Kada smo počeli razgovor, kojem se dugo opirao, mislili smo da imamo dovoljno vremena. Nažalost, okončan je već nakon nekoliko mjeseci, krajem 2018. godine. Ostavljena mi je profesorova arhiva, a iz tih dokumenata i sjećanja pokušao sam ispisati hronologiju od 1968. godine, kada je kao dvadesetogodišnjak na velika vrata ušao u ovdašnju javnost, njegove univerzitetskke karijere, kratke ali upečatljive epizode jugoslovenskog političara, opsade Sarajeva, postratne BiH, ukratko – gotovo pola vijeka jednog punog ljudskog života”, kazao je Kontić i dodao da iako je knjiga na 500 strana, ipak riječ o kratkoj biografiji Greba.
Ugledni crnogorski intelektualac Marko Špadijer, kazao je da je knjiga o Grebu živo napisana i da ju je pisao novinar koji razumije vrijeme kojem je i sam bio sudionik. Govoreći o Grebu Špadijer kaže da je žestoko kritikovao Miloševića i Tuđmana i njihovu politiku prema BiH.
“Zalažući se za jedinstvenu BiH u postjugoslovenskom periodu zatrovanom nacionalizmom, Grebo kaže: „Ljudi mogu imati različite identitete, ali ono što mora biti neupitno jeste da svi koji žive ovdje moraju biti državljani BiH, i sa tog osnova ne dovoditi u pitanje državu u kojoj žive“, kazao je Špadijer dodajući da je to odlična asocijacija na aktuelni momenat u Crnoj Gori.
On je podsjetio i da je Grebo pristanak, pa zatim odustajanje, crnogorskih delegata od zajedničke platforme na XIV Kongresu Saveza komunista, nazvao kukavičlukom, kao i da je dodjelu nagrade Internacionalne lige humanista Milu Đukanoviću i Svetozaru Maroviću doživio kao uvredu i vratio svoju značku toj organizaciji.
Nekadašnji šef crnogorske diplomatije Miodrag Vlahović kazao je da je tek čitajući knjigu saznao da je Zdravko Grebo bio musliman, pošto je, kako je rekao, ta nacionalna, ili vjerska, odrednica za ljude tog kova znanja, kulture, iskustva, zaista manje bitna.
Postoji u knjizi jedan sitan detalj, kaže Vlahović, koji uopšte nije sitan, a koji spada u one neprevodive i neizrecive istine o nama i našim životima na ovim prostorima i u ovoj istoriji koju živimo.
“Kada su u Beogradu, kada su bili đeca, u školi pitali Zdravkovu sestru kako joj se zove otac, ona bi i iz tada i sada znanih razloga, da bi izbjegla direktan odgovor, govorila: „moj se otac zove po jednom
insektu i po jednoj poslastici“. Kako to, upitali su je a ona je rekla: „Pa, lijepo. Tako, Muha i med“, jer se stari Grebo zvao Muhamed”, prepričao je Vlahović anegdotu iz knjige.
Autor knjige rekao je da mu je bilo drago da vrati profesora Greba u orbitu javnosti u BiH, ali i regiji, jer je 50 godina govorio o temama koje su bile toliko aktuelne, a nažalost, kako je kazao, biće aktuelne i u narednih 30-40.
“Jeste ovo priča o Bosni i Hercegovini, Sarajevu, ratu, ali je i priča u kojoj je prepoznatljiva i Crna Gora i regija uopšte, jer kako god bilo, mi smo još uvijek kao prostor kapilarno vezani i ono što se dešava ovdje ili tamo još uvijek je jako povezano i za sve nas predstavlja neku vrstu izazova pogotovo za ljudi koji sve to prate”, zaključio je Kontić.
