Dok god institucije ne postanu transparentnije, odgovornije i brže, protest će ostati dominantni oblik političke komunikacije, a blokada saobraćajnica, koliko god bila komplikovana za svakodnevni život, ostaje najučinkovitiji signal vlasti da se društveni prag tolerancije prema ignorisanju zahtjeva prelazi i da im je pozicija nesigurna – kaže Miloš Knežević, koordinator za razvoj u Centru za građansko obrazovanje (CGO).
U Crnoj Gori građani protestuju gotovo „na svakom koraku“. Tražeći svoja prava svakodnevno blokiraju saobraćajnice širom države. Knežević kaže da je do učestalih protesta u Crnoj Gori dovelo razočaranje građana u institucije zbog nemara države prema njihovim zahtjevima.
VELIKA OČEKIVANJA
Velika su, kaže, bila očekivanja onih koji su se ranije borili za promjenu sistema, a faktički su se suočili sa tim da nove vlasti imaju manje u fokusu potrebe građana nego oni iz ranije strukture.
- Na to da se optimizam istopio brže nego što je nastao ukazuju i empirijski podaci našeg CG Pulsa iz marta 2025.godine - tek 35,8 odsto građana vjeruje da se Crna Gora kreće u dobrom pravcu, dok 44,9 odsto smatra suprotno, a čak 49,3 odsto opisuje ukupno stanje kao negativno ili nestabilno. Ekonomska nesigurnost dodatno komplikuje situaciju – u tom periodu samo 38,2 odsto ispitanika je navelo da im prihodi pokrivaju osnovne troškove, dok je 46,4 odsto priznalo da nema dovoljno sredstava za život – navodi Knežević.
Pritom, dodaje on, imamo rastuću inflaciju, kao i sve vidljiviju otuđenost vlasti od građana.
- Zato ne čudi ni slaba ocjena rada aktuelne Vlade (prosjek 2,5 na skali 1–5; a 40 odsto smatra da je ispod svih očekivanja). Konačno, sve je ovo pod teškim teretom tragedija na Cetinju za koje je, i pored upornih zahtjeva građana i građanki, izostala institucionalna odgovornost – poručuje Knežević.
U takvom ambijentu, ističe, protest postaje dominantni ventil, jer za razliku od sporog birokratskog aparata to je „mehanizam za brzo manifestovanje nezadovoljstva i bijesa, što bi sve moralo biti ozbiljan politički signal donosiocima odluka“.
OČAJ
Arogancija institucija, kaže Knežević, ljude dovodi do očaja, a ovim se efektno skreće i njihova i pažnja javnosti.
- Time se i same institucije dovode u poziciju slabosti jer ih mala grupa ljudi izbacuje iz ustaljenih okvira, pa se osjećaj nemoći tih ljudi pretvara u uvjerenje da je pritisak djelotvoran – navodi on.
Knežević smatra da se društvom i državom ne može upravljati preko aplikacija na mobilnom, kako se odvija najveći broj sjednica Vlade, niti netransparentnošću, što je jedna od ključnih karakteristika ove vlade.
- Samo u prvih 15 mjeseci mandata Vlada je 118 tačaka dnevnog reda proglasila tajnim, uskraćujući javnosti čak i naslove predmeta. To sve šalje poruku i javnosti da formalni kanali ne funkcionišu i poseže za metodom koja garantuje trenutni pritisak. Blokada ulice reaguje na kombinaciju institucionalnog deficita i nove kulture javnog bunta koja se širi cijelim regionom: ljudi vide da se slični potezi u okruženju isplate i usvajaju repertoar koji nudi brzi prinos na uloženu energiju – kaže on.
CGO, ističe Knežević, konstantno podsjeća da je pravo na protest zagarantovano članom 52 Ustava i da svaki građanin smije tražiti odgovornost ili ostavku najviših funkcionera, ali paralelno upozorava da vlast često i sama izaziva neke reakcije svojim nedemokratskim pristupom. Kaže i da je ranije bilo protesta, ali da se može reći da su danas češći ti manji protesti.
- Podsjetiću na još neke nalaze našeg CG Pulsa – u protestima neformalnog studentskog pokreta Kamo Śutra, po sopstvenom priznanju, učestvovalo je 17,4 odsto ispitanika, bilo da su to činili kroz proteste u Podgorici ili u nekom od gradova gdje su se organizovali, a čak 61,1 odsto podržavalo je njihove zahtjeve, što znači da je protestni potencijal bio daleko veći, kao i samo nezadovoljstvo postojećim institucionalnim djelovanjem. To vlasti nijesu htjele da čuju pa se sada čude kako se „virus“ širi. Tada je kratkoročno utišan organizovani protest, a dugoročno pojačano nezadovoljstvo koje se, pri svakoj narednoj krizi, brže organizuje i radikalnije nastupa. Vlast time sama potvrđuje percepciju da se bez masovnog javnog angažmana „ništa ne mrda“ – pa protest, umjesto da se iscrpi, postaje normalizovan politički resurs čiji će intenzitet rasti sve dok institucije ne pokažu spremnost za otvoren, transparentan i brz odgovor – dodaje on.
Blokade i masovni protesti na ulicama, smatra, nijesu improvizovani izlivi bijesa, već logičan odgovor društva koje prepoznaje da mehanizmi predstavničke i administrativne demokratije još ne nude efikasan kanal za artikulisanje i rješavanje problema.
- Dok god institucije ne postanu transparentnije, odgovornije i brže, protest će ostati dominantni oblik političke komunikacije, a blokada – koliko god bila komplikovana za svakodnevni život – ostaje najučinkovitiji signal vlasti da se društveni prag tolerancije prema ignorisanju zahtjeva prelazi i da im je pozicija nesigurna – kaže koordinator za razvoj CGO-a.
Podsjeća da je blokada bilo i ranijih godina.
- Mislim da je pogrešno vezivati proteste samo za period poslije 2020. godine, jer kome pamćenje nije kratko može se lako sjetiti da smo imali niz protestnih izraza i tokom vlade Duška Markovića, a koji su uključivali nerijetko i blokade. Teme su bile vrlo različite, od ekoloških pitanja, radničkih prava, do nekih tada aktuelnih društveno-političkih tema. Dodatno, sjetimo se da su funkcioneri i pristalice nekadašnjeg Demokratskog fronta nedjeljama kampovali ispred Skupštine Crne Gore, blokirajući jednu od žila kucavica Glavnog grada – kaže Knežević.
Protesti su, dodaje, bili i ostali izraz nezadovoljstva (ne)radom institucija.
- Danas su možda češći ti manji oblici protesta jer je sve više građana i građanki koji su izgubili strah od javnog suprostavljanja, ali i onih koji su razočarani – zaključuje Knežević.
Nova vlast širi narativ da se samo danas protestuje
Miloš Knežević kaže da nova vlast širi narativ da se samo sada protestuje, iako je i sama proteste često organizovala, kao svoje partijske, ili kroz neke druge forme.
- Znači, samo se promijenila vizura, pa oni koji su sada ne vlasti ne bi da im se dešava ono što su i sami radili, podržavali ili podsticali, uz napomenu da su često u tome bili u pravu – podsjeća Knežević.
Ocjenjuje da su građani nezadovoljni, da su bili i ranije, te da zbog iznevjerenih očekivanja mnogih od nove vlasti to sada sve dobija i jaču dimenziju.
