Slab odziv na imunizaciju MMR vakcinom doveo je zemlju u zonu ozbiljnog epidemiološkog rizika, upozoravaju pedijatri. Institut za javno zdravlje i Ministarstvo zdravlja, kao i predsjednik Asocijacije za preventivnu pedijatriju Crne Gore prof. dr Nebojša Kavarić ističe da niska imunizacija kod visoko zaraznih bolesti može imati nesagledive posljedice po javno zdravlje, naročito kada se naruši kolektivni imunitet, piše Pobjeda.
Za postizanje kolektivnog imuniteta protiv morbila neophodan je obuhvat od najmanje 95 odsto. U pojedinim sredinama u Crnoj Gori taj procenat je znatno niži, što stvara realan rizik od pojave epidemija - upozorava za Pobjedu predsjednik Asocijacije za preventivnu pedijatriju Crne Gore, prof. dr Nebojša Kavarić.
On podsjeća da su morbile jedna od najzaraznijih bolesti koje mogu dovesti do teških komplikacija, uključujući upalu pluća, encefalitis, pa i smrtni ishod.
„Tokom godina širile su se dezinformacije o navodnoj povezanosti MMR vakcine i autizma, iako su brojne velike međunarodne studije nedvosmisleno pokazale da takva povezanost ne postoji. Pad obuhvata kod drugih vakcina postoji, ali je manji i najčešće se odnosi na kašnjenja u vakcinaciji ili organizacione razloge“, kazao je Kavarić.
Prema njegovim riječima, kod MMR vakcine problem je, prije svega, vezan za zabrinutost roditelja, a ne za dostupnost vakcine.
„Medicinski gledano, morbili su jedna od najzaraznijih bolesti, a njihov porast može dovesti do ozbiljnih komplikacija, zbog čega je visok obuhvat ovom vakcinom od presudne važnosti“, istakao je Kavarić.
Tokom posljednje tri godine primjećuje se izražena polarizacija javnosti.
„Nakon pandemije COVID-19 kod dijela populacije došlo je do porasta nepovjerenja prema institucijama. Istovremeno, epidemija morbila u Evropi i regionu povećala je svijest kod drugog dijela roditelja o značaju imunizacije. Takođe, ohrabrujući su podaci o početnom obuhvatu HPV vakcinom, što se smatra veoma važnim jer HPV vakcina prevenira niz malignih oboljenja izazvanih ovim virusima. U pedijatrijskoj praksi primjećujemo da sve veći broj roditelja traži dodatne informacije i individualne razgovore. Većina roditelja ne odbija vakcinaciju iz uvjerenja, već iz zabrinutosti i potrebe za dodatnim pojašnjenjem. Naš zadatak je da na ta pitanja odgovorimo strpljivo, stručno i bez osude“, naglasio je Kavarić.
Asocijacija za preventivnu pedijatriju poručuje da se pitanje vakcinacije mora posmatrati isključivo kroz prizmu zaštite djece i javnog zdravlja, sa strpljivim i partnerskim pristupom prema roditeljima.
„Vakcinacija je medicinski utemeljena i globalno potvrđena mjera zaštite. Naša profesionalna odgovornost je da djeci obezbijedimo bezbjedno i zdravo okruženje za odrastanje“, zaključio je dr Kavarić.
Iz Ministarstva zdravlja podsjećaju da u stručnoj i naučnoj javnosti postoji jasan konsenzus da je vakcinacija najkorisnija medicinska intervencija u istoriji čovječanstva, koja je omogućila produženje životnog vijeka i smanjenje smrtnosti od zaraznih bolesti.
„Pravo djeteta na zdravlje je obaveza države i društva u cjelini“, ističu iz Ministarstva, dodajući da efikasna imunizacija zahtijeva povjerenje, otvorenu komunikaciju s roditeljima i jasno razumijevanje značaja kolektivnog imuniteta.
Institut za javno zdravlje Crne Gore podsjeća da je novi zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, stupio na snagu 17. januara 2026. godine, i predviđa obaveznu potvrdu o sprovedenoj vakcinaciji kao uslov za upis i pohađanje predškolskih ustanova. Iz Instituta ističu da je riječ o zaštitnoj, a ne kaznenoj mjeri, usmjerenoj na očuvanje zdravlja djece i sprečavanje širenja zaraznih bolesti u kolektivima.
U stručnoj i naučnoj javnosti postoji konsenzus da je značaj vakcina po zdravlje svjetske populacije i razvoj čovječanstva toliko veliki da ga je gotovo nemoguće jasno izmjeriti, a vakcinacija se smatra najkorisnijom medicinskom intervencijom za čovječanstvo.
Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore podsjeća da je još 2016. godine dao mišljenje na Nacrt zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, u kojem je naglasio značaj prava djeteta na zdravlje. Takođe, istakao je potrebu za uspostavljanjem efikasne komunikacije sa roditeljima o vakcinama i njihovoj bezbjednosti, podizanju svijesti o rizicima koje nosi pad imunizacije i značaju kolektivnog imuniteta za cijelo društvo.
Zaštitnik ukazuje da je novi zakon, koji je stupio na snagu januara 2026. godine, usvojen po hitnom postupku, bez javne rasprave, a njegova svrha je između ostalog i ispunjavanje evropskih standarda u oblasti zaštite potrošača i zdravlja.
U prethodnim godinama zabilježen je znatan pad obuhvata vakcinacijom, što izaziva zabrinutost nadležnih institucija, uključujući i Zaštitnika.
On podsjeća da vakcinacija nije samo čin individualne zaštite, već i solidarnosti i odgovornosti prema društvenoj zajednici.
Zaštitnik je također istakao da su mu se roditelji obraćali sa pitanjima i sumnjama o vakcinama, uglavnom zbog nedostatka adekvatnih informacija o mogućim neželjenim efektima. Zato je apelovao na nadležne da medicinski radnici pruže jasna, transparentna i stručno utemeljena objašnjenja.
U pogledu zakonskog uslovljavanja pohađanja obrazovanja vakcinacijom, Zaštitnik podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji je u predmetu protiv Češke (2021) presudio da obavezna vakcinacija, iako zadire u pravo na privatnost, ne predstavlja povredu ljudskih prava, jer je usmjerena na zaštitu javnog zdravlja. Sankcije poput zabrane pohađanja predškolskih ustanova za nevakcinisanu djecu imaju zaštitni, a ne kazneni karakter.
Slične zakonske mjere primjenjuju i zemlje regiona poput Hrvatske i Srbije, a ustavni sudovi tih zemalja potvrđuju da ove mjere nijesu diskriminatorske jer se odnose podjednako na svu djecu, osim u medicinski opravdanim slučajevima.
Zaštitnik naglašava da je pravo djece na život, zdravlje i razvoj temeljno ljudsko pravo koje je važnije od drugih prava i predstavlja imperativnu normu koju države moraju poštovati. Iz tog razloga, država ima pravo i obavezu da preduzme sve neophodne mjere kako bi zaštitila ovo pravo.
Na kraju, Zaštitnik poziva na dodatnu edukaciju pedijatara, transparentnost u komunikaciji sa javnošću i kontinuiranu kampanju podizanja svijesti o važnosti vakcinacije kao ključnog koraka u očuvanju zdravlja djece i cijele zajednice.
Novi zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, koji je stupio na snagu u januaru 2026. godine, propisuje obaveznu potvrdu o sprovedenoj vakcinaciji kao uslov za upis u predškolske ustanove.
Iz Instituta za javno zdravlje pojašnjavaju da ova mjera nije kaznena, već je zaštitnog karaktera i ima za cilj sprečavanje širenja zaraznih bolesti i očuvanje zdravlja djece u kolektivima.
Iz Ministarstva zdravlja i Instituta za javno zdravlje poručuju da vakcinacija nije samo čin individualne zaštite, već izraz solidarnosti i odgovornosti prema zajednici, naročito prema onima koji ne mogu biti vakcinisani iz zdravstvenih razloga.
Država ima pravo i obavezu da preduzme sve raspoložive mjere kako bi zaštitila pravo djece na život, zdravlje i razvoj, kako ističu ističu i Ministarstvo i Instituti.
Mjere
U programu mjera za imunizaciju Ministarstva zdravlja u okviru Nacionalne strategije održivog razvoja do 2030. godine (NSOR 2030) Crne Gore, prepoznaje se imunizacija kao ključna komponenta javnog zdravlja i održivog razvoja.
„Iako konkretne mjere imunizacije nijesu detaljno razrađene, strategija ističe značaj vakcinacije u kontekstu smanjenja incidencije zaraznih bolesti i zaštite zdravlja populacije. Obaveza roditelja, usvojilaca i staratelja: U članu 27, stav 5 Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti (Službeni list CG, br. 12/2018, 64/2020 i 59/2021 i 84/2024), nalaže se roditeljima, usvojiocima odnosno starateljima, da su dužni da djetetu predškolskog i školskog uzrasta omoguće vakcinaciju. Trenutno, Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti ne prepoznaje ograničenja za uslovljavanje upisa u predškolske i školske ustanove vakcinalnim statusom, kao ni fakultativne vannastavne aktivnosti“, navodi se u dokumentu Ministarstva zdravlja.
Obavezne vakcine
Prema nacionalnom programu imunizacije Crne Gore, obavezne vakcine su: BCG (protiv tuberkuloze), hepatitisa B, difterije, tetanusa, velikog kašlja, poliomijelitisa, Haemophilus influenzae tip b, pneumokoknih infekcija, te kombinovana MMR vakcina protiv morbila, rubeole i zaušnjaka. Takođe, sprovodi se i vakcinacija protiv humanog papiloma virusa (HPV) u ciljnoj grupi djevojčica, što predstavlja važan korak u prevenciji malignih oboljenja izazvanih ovim virusima.
„U prethodnim godinama bilježi se pad obuhvata vakcinacijom, posebno kod MMR vakcine. Za postizanje kolektivnog imuniteta protiv morbila neophodan je obuhvat od najmanje 95 odsto, a u pojedinim sredinama taj procenat je znatno niži, što stvara realan rizik od pojave epidemija“, objasnio je Kavarić.
Podaci iz izvještaja Instituta za javno zdravlje pokazuju da je obuhvat vakcinacijom djece u nekim godinama bio znatno niži od preporučenih vrijednosti. Tako je, na primjer, u 2015. godini obuhvat MMR vakcinom bio oko 64 odsto, dok je obuhvat BCG vakcinom iznosio oko 89,3 odsto. Revakcinacije su se kretale između 70,6 odsto i 95,6 odsto za različite vakcine.
Uprkos ovim padovima, većina roditelja i dalje redovno vakciniše svoju djecu, a problem s padom obuhvata je u tome što čak i manji pad može da ugrozi kolektivni imunitet i izazove epidemije.
