Isusa Hrista su zaodjeli u svetosavsku odoru još da na njoj okače nacistički orden Nikolaja Velimiroviča ikonografija bi bila kompletna. MCP bi htjela da ubijedi narod da je sve to tako u tradiciji Crkve od iskona, stvarnije i vjerodostojnije nego što možda izgleda, kao što se posprdno govori za Vagnerovu muziku da je bolja nego sto zvuči! No, kad duhovnik kao Amfilohije postane prvo pukovnik, a onda politički stranački lider i barjaktar velikospstva, onda ovakva dešavanja ne iznenađuju.
MCP izjavljuje: “Niko ne može reći da u toj političkoj utakmici predstavlja Crkvu”. Naravno, jer nema ni potrebe kad je ona sama preuzela vodeću političku ulogu nad brojnim političkim partijama, njihov je glasnogovornik, zaštitnik, a vjerovatno i finansijer.
Ova Mitropolija je kao zaostala neeksplodirana bomba iz rata, pa je došlo vrijeme da se pažljivo rastavi, jer predstavlja stalnu prijetnju novim krvavim sukobima i civilizacijskim sunovratima, ne samo u Crnoj Gori.
Istovremeno se u Srbiji orkestrirano i planski, podiglo drvlje i kamenje i kuka i motika da brane crnogorske bogomolje od Crnogoraca. A nije bilo baš tako davno kad su ti isti vikali: “Ne damo vam crnogorske aerodrume, a crnogorsko more su već ranije ucrtali u svoje iluzorne mape i kartografije!
U očajanju MCP plasira sve brojnije lažne istorijske činjenice i pokušava da se nametne kao vječni simbol države Crne Gore, a nije ni postojala do 1922. godine! Ristu Radoviću ne može ni dan proći da ne ređa kletve, uvrede, pogane i grke riječi, što mu valjda služi da slučajno ne pogriješi i kaže istinu. Njegoš kaže: “Uzbluti se mozak u tikvinu, podjetinji čelo namršteno, grdne jame nagrdile lice”. Takvima, koji se ponašaju kao Amfilohije, su u staro vrijeme čitali masla i bdenija da slučajno nije na sugreb stao! Možda bi mu pomoglo da mu neki odža napravi zapis da bi prestao da bulazni!
Većina naroda je za bratstvo, slogu i ljubav među pravoslavnim i drugim vjernicima, ali ne kao prazna politička propaganda, sa prikrivenim i perfidnim imperijalnim namjerama, nego istinski duh saradnje i mirnog suživota. Do 1918. godine istorija nije zabilježila otvorene vjerske sukobe među crnogorskim pravoslavnim vjernicima.
Crnogorska crkva je predstavljala sve ono što je najplemenitije u hrišćanstvu, što je snažilo i uzdizalo narodni duh, o čemu je Njegoš tako divno i nadahnuto pisao.
To što je bilo prije i poslije 1918. godine ne mož se uporediti i nespojljivo je sa ustaljenim crkvenim kanonima i moralnim načelima Hristove crkve. Danas ti skupovi i povorke MCP više liče na huligansko navijanje sa fudbalskih utakmica nego na duhovno nadahnuta okupljanja.
Samo slijepi i zavedeni ne vide da je ovo borba savremene i evropske Crne Gore za obnovu autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve kakva je vjekovima bila, isto kao što smo se borili i izborili za obnovu suverene Crnogorske države.
Kad u tome naš protivnik nema skrupula onda naše vlastite skrupule postaju jos jedno oružje u njegovim rukama. Sve što se uspješno desilo u Crnoj Gori od antifašizma, do obnove državnosti i ulaska u NATO Amfilohije je okrenuo protiv našeg naroda i države.
Treba se upitati: zar nije moguće dovesti istorijsku istinu, rezon, duhovnost i etiku zajedno u našem shvatanju današnjeg svijeta i naše stvarnosti?
MCP nikad na to neće pristati, jer bi to značilo kraj njihovoj propagandi i ulozi koju joj je u zadnjih trideset godina namijenila SPC i klero-nacionalisti Srbije.
Zato treba zatvoriti vrata ovoj drskoj prevari, neracionalnosti i ignorantnosti koju zdušno podržavaju i štede od svake kritike neki naši “nezavisni” mediji. Pomogli su MCP da se ušanči u neke iskonske dubiozne tabue i nenaučne fantazije i daje tome ultimativno metafizičko značenje, sto je strano ostalim pravoslavnim Crkvama.
Misleći dio ljudi i naroda mora biti konačni sudija šta je dobro i što je logično. Nije poznato da je u ljudskoj istoriji postojalo društvo koje je patilo, jer je njihov narod postao suviše razborit. U tome je maligna solidarnost MCP sa zagluplivanjem i nazatkom i ne može biti sumnje da je ova mitropolija stalni izvor ljudskog konflikta.
