Uticajni američki novinar Taker Karlson je saopštio da „pod pritiskom izraelskog premijera Benjamina Netanjahua, administracija Donalda Trampa mogla bi biti na svega nekoliko dana od pokretanja nuklearnog udara na Iran“.
„Meta bi bila planina Pikaks (Pickax Mountain) u centralnom Iranu, gdje je, prema tvrdnjama izraelske obavještajne službe, iranska vlada obnovila svoj program obogaćivanja uranijuma. Nijedno konvencionalno oružje iz američkog arsenala ne može da probije 300 stopa čvrstog granita i uništi tunele u kojima se, navodno, odvija obogaćivanje uranijuma. Jedina vojna opcija je nuklearni udar. Netanjahu snažno insistira na tome. „Bibi svakog dana zove Trampa zbog toga“, kaže jedan dobro upućeni posmatrač“, napisao je Karlson na mreži X.
Netanjahu je, kaže, satjeran u ćošak i očajan.
„Nakon rezultata izbora od prošle sedmice, ne može da formira vladu ukoliko Tramp ne interveniše direktno u izraelsku politiku i ne posreduje u postizanju dogovora sa drugim strankama kojim bi Netanjahu obezbijedio 61 mjesto u Knesetu. U suprotnom, gubi premijersku funkciju i suočava se sa sramotnim političkim krajem, istragama, a možda i zatvorom. Netanjahu mora ostati blizak Trampu. Ovaj rat mu je neophodan“, istakao je Karlson.
Dodaje da je Netanjahu izvršio „maksimalan pritisak na svoje najbliže saveznike u administraciji, uključujući ministra odbrane Pita Hegseta i komandanta američke Centralne komande (CENTCOM), Breda Kupera“.
„Obojica se protive sporazumnom okončanju rata kojim su tako katastrofalno upravljali, obojica se zalažu za obnovu velikih borbenih operacija. Državni sekretar Marko Rubio i direktor CIA-e Džon Retklif takođe slijede Netanjahuov pravac, kao i lideri Demokratske stranke. Na nedavnom sastanku posvećenom ovoj temi, bivši predsjednik Barak Obama izjavio je da se protivi aktuelnom mirovnom sporazumu sa Iranom, koji se priprema u Dohi“, napominje Karlson.
Ističe da je ostatak dugogodišnjih američkih saveznika na Bliskom istoku „užasnut mogućnošću novog rata“.
„Netanjahu je 27. septembra tajno otputovao u Abu Dabi kako bi pridobio Ujedinjene Arapske Emirate da se uključe u njegovu lobističku kampanju za završni napad na Iran. Emirati su to odbili. Nakon osam mjeseci sukoba, ekonomije zemalja Persijskog zaliva nalaze se na ivici sloma. Isto važi i za globalna tržišta energenata i đubriva. Oporavak neće doći uskoro. U svijetu postoji ukupno oko 850 supertankera koji se koriste za transport nafte od proizvođača do ostatka svijeta. Samo tokom oktobra, njih 11 pretrpjelo je ozbiljna oštećenja u Hormuškom moreuzu. Ako se ovakav tempo nastavi, globalna ekonomska depresija je neizbježna. Nuklearni udar bi dramatično ubrzao razaranje“, naglasio je Karlson.
Istakao je da bi „radioaktivne čestice nastale nakon nuklearne eksplozije na površini planine Pikaks kontaminirale bi Persijski zaliv i otrovale izvore vode za 100 miliona ljudi“.
„A to su samo neke od neposrednih posljedica po region. Ostatak svijeta izložen je jednako velikoj opasnosti. Nijedna država osim Sjedinjenih Američkih Država nikada nije upotrijebila nuklearno oružje u ratu. Neke bi to željele. Američki nuklearni napad na Iran stvorio bi novi presedan. Rusi su već saopštili najmanje dvjema drugim vladama da bi ih američki nuklearni udar na Iran oslobodio ograničenja da upotrijebe nuklearno oružje protiv Ukrajine. Pakistan i Indija bili bi u iskušenju da učine isto jedni protiv drugih, kao i Sjeverna Koreja protiv Seula. Nakon prvog nuklearnog udara, Treći svjetski rat postao bi neizbježan. Taj rat bio bi kratak i konačan“, upozorio je Karlson.
Kaže kako „mjesecima već, kao u snu, koračamo ka ovom trenutku“.
„Od februara, administracija je neprimjetno prepravljala američku nuklearnu doktrinu kako bi olakšala prvu upotrebu takozvanog „nuklearnog oružja za bojište“, čineći time njegovu upotrebu vjerovatnijom. Čini se da to nikoga u Vašingtonu, ni u jednoj od dvije velike političke stranke, posebno ne zabrinjava. Sada smo na samoj ivici“, naglasio je Karlson.
Dodaje da „prema riječima dobro upućenih posmatrača, Tramp će vjerovatno do narednog vikenda odlučiti da li će upotrijebiti nuklearno oružje“.
„To bi bilo 7. novembra, za šest dana. Treba priznati da oklijeva. Tramp trenutno sluša svog potpredsjednika Džej Di Vensa, kao i svog izaslanika i prijatelja Stiva Vitkofa, koji obojica smatraju da je moguće postići dogovor sa Iranom“, napisao je Karlson.
Vens i Vitkof su, kaže, u pravu, iako, kako je rekao, to neće biti jednostavno.
„Iranci su poznati kao izuzetno teški pregovarači u svim okolnostima, a pojedini djelovi tamošnje vlade postali su radikalniji nakon što su ajatolah Ali Hamnei i članovi njegove porodice ubijeni u februaru. Nakon decenija izolacije, čak i relativno umjereni iranski lideri djeluju zbunjeno načinom na koji se donose odluke na Zapadu. (U Teheranu, na primjer, široko je rasprostranjeno uvjerenje da vlada Sjedinjenih Američkih Država kontroliše Izrael.) Ipak, prema riječima ljudi koji su razgovarali sa donosiocima odluka u Iranu, tamo postoji saglasnost da novi rat nikome ne bi donio dobro i da vrijedi pokušati postići sporazum“, naveo je Karlson.
Jedna grupa, dodaje on, do sada nije konsultovana - svjetska javnost.
„Stotine miliona ljudi koji će biti ubijeni zajedno sa svojom djecom ukoliko Netanjahu naredne sedmice uspije da nagovori Trampa da pokrene nuklearni udar. Sada je trenutak da se njihov glas čuje“, zaključio je Karlson.
