Prošle sedmice u Tivtu je održan prvi ESG samit Zapadnog Balkana, koji je okupio preko 400 učesnika koji u ovoj temi vide budućnost biznisa i koji su iz svih krajeva regiona došli u Tivat i Porto Montenegro da poslovanje po mjeri održivog razvoja zajedničkim snagama stave na agendu donosioca odluka, biznis lidera i krajnjih konzumenata usluga i proizvoda.
Što su ESG standardi i zašto su važni?
Kapitalizam kakvog ga znamo danas počiva na razmišljanju da nas u okolini i društvu prevashodno zanima samo ono što ima materijalni uticaj na naš biznis model. Kada nešto ima materijalni uticaj na biznis, to znači da utiče na njegov uspjeh i profitabilnost, a dugo su takvi uticaji posmatrani uskovezano za ekonomiju i fluktuaciju tržišta.
Ovakvo poimanje biznisa je definicija kapitalizma akcionara (eng. shareholder capitalism), koji za cilj ima da zadovolji mali broj vlasnika akcija velikodušnom godišnjom dividendom, koja bi svake godine bivala sve veća, nerijetko ne razmišljajući koje su posljedice tog uvećanja po okolinu i ljude. Čini se kao tipičan ljevičarski argument? Možda nekada, danas više ne (samo to).
Stepen razvoja zajednice, očuvanje životne sredine, nivo zadovoljstva zaposlenih - postali su važni aspekti u razvoju biznisa
Nekoliko faktora navelo je biznise i donosioce odluka, prevashodno u Evropskoj uniji, ali i širom Azije i Amerike da promišljanje o uticaju kompanije na društvo i sredinu i izvještavanje o tome učine dijelom biznis svakodnevnice. U prvom redu to su sveobuhvatne klimatske promjene čije posljedice vidimo svakodnevno i u gotovo svakom aspektu naših života – privatno i poslovno. Osim toga, velikog uticaja imalo je usvajanje Pariškog sporazuma koji je razgovore na temu klimatskih promjena istinski doveo na globalni nivo. Konačan i odlučujući faktor bila je promjena percepcije potrošača i javnosti – nove generacije od biznisa traže da rade više i bolje.
Određeni (ne svi) uticaji i promjene koje kompanija čini spram životne sredine i društva poprimili su materijalni značaj za biznise modernog društva. Pojam materijalnosti, koji je poznat svima koji se bave korporativnim finansijama postao je mnogo širi, a njegove granice se svakim danom pomjeraju.
Osim političke situacije, stanja infrastrukture, dostupnosti sirovina i sličnog, materijalni aspekti jednog biznisa postali su i stepen razvoja zajednice, očuvanja životne sredine, nivo zadovoljstva zaposlenih i drugi aspekti o kojima je nekada – osim IKEA-e, Patagonia-e i još par individualnih primjera – malo koja kompanija vodila računa.
Danas su to teme o kojima jedna savremena i ozbiljna kompanija mora brinuti, i to bez obzira na svoju veličinu i geografski položaj.
Brojni učesnici i panelisti samita potvrdili su da je samo biznis koji počiva na ovim principima, biznis koji u budućnosti može opstati i biti profitabilan. I da takav stav ne proizilazi samo iz entuzijazma, već prije svega iz biznis realnosti, potvrđuje i činjenica da su u samom samitu interes prepoznali značajni predstavnici bankarskog i finansijskog sektora iz zemlje i regiona. Njihovi predstavnici govorili su o tome da novca za zelene projekte ima, da je fokus na zelenim investicijama, da je komponenta održivosti jako važna prilikom odluke o investiranju, da su tzv. zeleni krediti jeftiniji, a da će oni proizvodi i usluge, koje karakteriše visok karbonski otisak, bivati sve manje atraktivni.
Kroz svoje iskustvo sa ESG strategijama, banke su pokazale da su u ovom kontekstu mnogo naprednije od prosječne kompanije na tržištu. Jasno je da su akteri na finansijskom tržištu predvodnici ovakvih gotovo tektonskih promjena i da se zapravo bez njihovog (sa)učesništva ovakve promjene ne mogu desiti.
Ukratko, ako čak i banke shvataju da je kapitalizmu akcionara, kakvog ga danas znamo, došao kraj, a da ćemo se u budućnosti fokusirati na stejkholder kapitalizam, koji osim na profitu počiva i na dobrobiti društva i životne sredine, onda drugim biznisima ništa drugo ni ne preostaje bez da prihvate i prilagode se novoj realnosti.
Konačno, i ništa manje značajno, poslovanje po ESG principima treba biti sastavni dio strategije kojom se sprečava odliv mozgova iz Crne Gore. Ovo je naročito važno za moderne generacije, tzv. gen Z, kojima su ove teme vrlo značajne. Ovakvo poslovanje nam može pomoći da privučemo i zadržimo talente – izazov sa kojim se suočavamo svi koji se bavimo privatnim biznisom.
Kakva je situacija u Crnoj Gori?
U Crnoj Gori još uvijek ne postoji zakonska i druga obaveza poslovanja po ESG principima i standardima, naročito imajući u vidu da naš Zakon o računovodstvu ne prepoznaje obavezu nefinansijskog izvještavanja za mikro, mala i srednja preduzeća, koja čine 99% našeg tržišta. Osim toga, nažalost, ovo nije jedini problem Crne Gore.
Veći problem od nedovoljno dobrog legislativnog okvira su loši infrastrukturni uslovi, koji otežavaju ili čak onemogućavaju implementaciju dobrovoljnog ESG poslovanja. Manjak preduslova, znanja i obrazovanja iz ove oblasti karakteristika su na svakom koraku i to je nešto na čemu u narednom periodu moramo raditi svi – u biznis zajednici i javnom sektoru podjedanko.
U tom smislu, održavanje prvog ESG samita na Zapadnom Balkanu baš u našoj zemlji, kao prvog koraka ka značajnom pozicioniranju ove teme u našem društvu, nam je umnogome pomoglo.
ESG standardi u Crnoj Gori - borba za zajedničko dobro
Borba za održivo poslovanje po ESG principima u Crnoj Gori vodi se na tri fronta.
Prvo, mediji treba da daju više prostora kompanijama koje su svijetli primjeri poslovanja po ESG standardima, jer se ovo poslovanje odnosi na životnu sredinu, kao i na svakog zaposlenog i člana zajednice u kojoj firme posluju, i to podjednako (naročito u malim sredinama poput naše).
Prikazivanjem svijetlih primjera, a u našoj zemlji ih ima, mediji popularizuju ovakve obrasce ponašanja, a svoje platforme i publike koriste za dobro djelo, što je samo po sebi ESG standard ponašanja. I upravo je ovo važan preduslov za borbu na drugom frontu, a to je kod krajnjih korisnika proizvoda i usluga koje moramo obrazovati zašto je važno da zahtijevaju od kompanija ovakav vid ponašanja.
Na kraju, potrebno je podstaći donosioce odluka da legislativu u ovoj oblasti prilagode onoj u Evropskoj uniji, kako bismo išli u korak s vremenom i bili konkuretni i relevantni i van naših granica.
Sve ovo djeluje više utopično, nego kao realna priča. Ali ESG standardi su jedna od glavnih tema u biznis zajednicama na makar tri kontinenta. Izbor je svakog od nas pojedinačno da idemo u korak sa vremenom ili da nas vrijeme pregazi. Makar to bi u našoj zemlji trebalo biti jednostavan izbor.
Katarina Milačić i Marija Raspopović – autorke su dio tima kompanije Strategist, koja postoji od 2018. godine i bavi se komunikacijama i održivošću u poslovanju
