Kao što, osobama s depresijom ne možete reći „nemoj biti tužan, budi srećan“, tako ni osobi koja puši ne možete samo reći da prestane. To nikada neće uspjeti. To je proces koji zahtijeva detaljan i dubok angažman ne samo pušača, već i industrije, društva, regulatora i vladajućih struktura, rekao je Bill Wirtz, viši analitičar za javne politike u Centru za izbor potrošača, na godišnjoj konferenciji Technovation u organizaciji kompanije Philip Morris International.
Bili ste snažan zagovornik smanjenja štetnosti pušenja. Koje alternative tradicionalnim cigaretama danas smatrate najperspektivnijima?
- Naravno, to zavisi od zemlje do zemlje. Dugo smo vjerovali da su nikotinski flasteri i žvakaće gume s nikotinom najperspektivnija, ujedno i jedina dostupna opcija. Međutim, pokazalo se da to mnogima zapravo ne pomaže. Kada gledamo s društvenog aspekta, najzastupljeniji fenomen danas su tzv. vape-ovi, odnosno elektronske cigarete. Ali im na nekim tržištima grijani duvanski proizvodi ozbiljno konkurišu i nalaze se na istom nivou, a sada se pojavljuju i nikotinske vrećice koje se stavljaju ispod usne. Sve se svodi na praktičnost. Ako proizvod nudi istu ili bolju praktičnost, manje je štetan i finansijski prihvatljiv, potrošači će ih birati radije nego cigarete. I mislim da upravo to objašnjava uspjeh ovih proizvoda.
Koji regulatorni okvir, po vašem mišljenju, najbolje podržava usvajanje sigurnijih alternativa pušenju, a istovremeno osigurava sigurnost potrošača?
- Pravila bi trebalo da budu takva da vlade prepoznaju kako se ovdje radi o smanjenju štetnosti pušenja, te da prema tim proizvodima imaju drugačiji pristup nego prema klasičnim cigaretama i ne blokiraju već podstiču prelazak na sigurnije nikotinske alternative.
Drugi ključni faktor je dostupnost proizvoda. Problem nije nužno nedostatak regulacije, nego njeno loše usmjeravanje. Trebalo bi da postoji dovoljno raznovrsnih sistema, jer kada postoji široka ponuda, kako bi pušač bio motivisan bar da pomisli „možda bi ovo trebalo da probam.“ Znam mnogo ljudi koji su „slučajno“ prestali da puše, kupe početni set jer je pristupačan, probaju i shvate da im to odgovara. Prestanu da puše bez prethodne namjere, jednostavno zato što su se prelaskom na alternativu osjećalibolje.
A onda ti ljudi kažu „ne moram više koristiti lift, mogu se popeti tri sprata bez da ostanem bez daha.“ To odmah donosi koristi za javno zdravlje. Zato bi regulacija trebalo da stvari posmatra iz tog ugla - kako ljudima ponuditi odgovarajuću alternativu, a ne kako ih kazniti zato što pokušavaju nešto bolje.

Kako predlažete da kreatori politika pronađu ravnotežu između sprečavanja pristupa maloljetnika alternativnim duvanskim i nikotinskim proizvodima i omogućavanja odraslim pušačima pristup potencijalno manje štetnim opcijama?
- Da, to je izuzetno važna tačka, jer se mnogi današnji propisi temelje na strahu od upotrebe nikotinskih proizvoda među mladima. Ali stvar mora biti jasna – nikotin je namijenjen odraslima, ne djeci. Prodavači koji prodaju maloljetnicima, bez obzira na to da li je zakonska granica 18, 20 ili 21 godina, ako prekrše ta pravila, trebalo bi da izgube dozvolu za prodaju.I umjesto da se rješava problem sprovođenja zakona, vlast, koja sama ne sprovodi ono što je propisala, donosi nova ograničenja koja pogađaju sve. Kako to ima smisla? Iskreno, ne razumijem.
Koje zemlje, po vašem mišljenju, prednjače u pametnoj i na dokazima zasnovanoj regulaciji bezdimnih alternativa?
Trenutno smatram da je najbolji primjer Švedska, zemlja koja je na pragu ili je već postala „bezdimno društvo“, jer joj je stopa pušenja pala ispod 5%. Taj uspjeh su postigli zahvaljujući nikotinskim vrećicama, uz tradicionalan, ali učinkovit pristup.