Zamjenica zaštitnika ljudskih prava Snežana Armenko je prije nekoliko dana pozvala djevojčicu sa kojom se njena ćerka posvađala u školi i sa njom vodila razgovor „neprimjerenog tona i sadržine“, tvrde njeni roditelji.
O tom pozivu, zaštitnica i kandidatkinja za sudiju Ustavnog suda je medijima kratko kazala ovo: „Roditelji ako smatraju da sam u nekoj zoni krivične odgovornosti ili bilo koje druge odgovornosti imaju nadležne institucije za to. Zaista ne bih da komentarišem“.
U ovim rečenicama nema riječi „izvini“, niti se vidi neko posebno kajanje. Neko ko se pola svoga profesionalnog života bavi ljudskim pravima, i u zvaničnoj biografiji mu piše da je prva sudija iz Crne Gore koja je upućena u Evropski sud za ljudska prava u Strazburu na stručno usavršavanje i da je „stečeno znanje i iskustvo primijenila kao sudija u svakodnevnom radu na predmetima“ – jednostavno je morala bolje.
Drugim riječima, ona je kazala - tužite me i, što bi se reklo na sudu, nije pokazivala znake da žali zbog te situacije. Bez objašnjenja, s visine, filmski. Kada je već zvala djevojčicu da se raspravlja zbog svađe, mogla je i njoj da kaže „tuži me“, a da su se vidjele uživo - možda bi joj isplazila jezik.
Ako Armenko pretenduje da se bavi svime onim čime se Ustavni sud bavi - djetinjarijama nema mjesta. Kad se već poslanici kao djeca igraju doktora pokušavajući da reanimiraju Ustavni sud igračkama za doktore sa Aliekspresa, kandidatkinja, za razliku od njih mora da bude odgovorna i mrtva ozbiljna kao hirurg u operacionoj sali.
Jedna „obična“ majka takođe zna da se djeca bave svojim dječijim problemima i da nema dana u školi kada se ne dogodi svađa. Jedna „obična“ majka takođe zna i kada je vrijeme da pozove drugu majku ili oca, dok je sasvim ljubazna prema djetetu koje je napravilo problem.
Sudija Ustavnog suda je neko, što smo evo u prilici da vidimo posljednjih godinu dana, koga nije lako naći. Osoba sa najvišim moralnim, etičkim i ljudskim kvalitetima. Nažalost po gospođu Armenko, i neko ko ne može sebi da dopusti grešku pojedine „obične“ majke. Ona je kandidat za mjesto koje će da razrješava najdublje, najteže dileme u ovoj državi. Jedna od sedmoro na Olimpu, ako bi se tako moglo reći.
I ako želi da sjedi tako visoko, onda mora imati i materijala za takvo što. Hrabrosti iliti herca. A ipak, kada je uprava škole na zahtjev roditelja djevojčice koja je primila poziv organizovala sastanak, gospođa Armenko se nije pojavila - već je poslala svog supruga. On je kazao da nije baš u redu što je ona kontaktirala djevojčicu, te pokušao da opravda to činjenicom da joj nije prijetila - već samo pozvala.
A zna i on da veće prijetnje nema nego kad te pozove majka od nekoga s kim si se posvađao. Iz dječije perspektive, a bogami ni odraslima ne bi bilo baš prijatno, koliko god da su u pravu.
Kao što je pozvala djevojčicu sa kojom njena kćerka ima problem, tako je poslala supruga onda kada je ona imala problem. Dakle, reklo bi se da nema herca.
A bez toga se ne može biti sudija Ustavnog suda. Niti se mogu licemjerjem štititi ljudska prava od osam do četiri, odnosno do kraja radnog vremena.
I ovoga komentara ne bi ni bilo da se kandidatkinja za sudiju Ustavnog suda o kojoj treba da se raspravlja 22. novembra u parlamentu ponijela odgovorno i umjesto osionog stava da je tuže ako misle da treba, uputila objašnjenje ili izvinjenje.
Rijaliti cirkus koji se stvorio oko konstituisanja i oživljavanja najvažnije institucije u zemlji je balon u kome čin gospođe Armenko izgleda sasvim normalno. Ako se prihvati ta normalnost, onda smo u ozbiljnom problemu - jer ko će donositi odluke. A već vidimo da nam fali, jer se u arhivi Ustavnog suda gomilaju inicijative i žalbe koje nema ko da riješi. Većina u parlamentu gazi Ustav koji nema ko da brani, završavajući poslove i donoseći zakone na brzinu, poručujući onima koji se bune – ako nije po Ustavu, neka to riješi Ustavni sud. To dođe nešto kao čuvena fora „pođi vidi jesam li u sobi“ na koju smo padali kad smo bili baš mali.
A ako je gospođa Armenko, koja štiti ljudska prava na papiru, najbolji kandidat za čuvara Ustava onda smo baš u problemu. Lako je plašiti djecu, a donositi odluke koje čuvaju državu je ozbiljan posao. Ili će na sjednice Vijeća sudija da pošalje muža.
