Jedan od najkontroverznijih dokumenata o nuklearnoj politici u doba Hladnog rata, 'Presidential Decision Directive 59', ili 'PD 59', Džimi Karter je potpisao 25. jula 1980. godine.
Cilj te direktive bio je dati američkim predsjednicima više diskrecije u planiranju i provođenju nuklearnog rata. No, tvorci tog dokumenta smatrali su kako bi upotreba nuklearnog oružja protiv neprijatelja nužno završila apokalipsom.
Dio tog dokumenta već je ranije procurio u javnost i završio na naslovnici Njujork Tamjsa i Vol Strit Žurnala, ali nije bio potpun. Američki Nacionalni sigurnosni arhiv prošle nedjelje objavio je cjelokupni 'PD 59' na svojim stranicama.
Ono što taj dokument zapravo otkriva jest da su se SAD doista pripremale za nuklearni rat te kako je Karterova administracija tražila nuklearna rješenja koja bi osigurala 'visoku fleksibilnost, dugotrajno preživljavanje i adekvatne performanse prema radnjama neprijatelja', prenosi Dejli Mejl.
Ukoliko bi preventivne akcije propale, SAD su trebale da budu sposobne da se uspješno bore na takav način, da neprijatelj ne može ostvariti svoje ratne ciljeve te da ima neprihvatljive gubitke.
Jedan od glavnih elemenata direktive 'PD 59' bila je takozvana 'gledaj-pucaj-gledaj' sposobnost, koja je podrazumijevala sofisticiranu obavještajnu mrežu za pronalazak potencijalnih neprijateljskih nuklearnih oružja na bojnom polju, napad na te mete i na kraju, procjenu štete.
Zanimljivo je kako je SAD nedavno proveo upravo takvu vježbu kojoj je cilj bio 'potjera za vojnim snagama opšte namjene u Istočnoj Europi i Koreji strateškim naoružanjem', piše portal “Foreign Policy”.
Drugim riječima, američki ministar obrane Harold Braun, planirao je tom vježbom kako upotrijebiti veliko nuklearno oružje u napadu na regularnu vojsku.
No, postoje i neki koji smatraju kako uporaba nuklearnog oružja u poražavanju neprijatelja ne bi dovela do apokalipse, prenosi Dnevnik hr.
Foto: endoftheamericandream.com
