O svom iskustvu fasilitatora na ovogodišnjem HR Week-u, glavnim zaključcima i utiscima, u intervjuu govori mr Milena Nikolić, direktor Koučing tima, sestrinske afilijacije Koučing centra u Crnoj Gori i magistar psihologije sa decenijskim iskustvom u oblasti biznis koučinga i HR konsaltingu.
Za one koji možda sada prvi put čuju za ovaj događaj, možete li nam približiti šta je zapravo HR WEEK, šta je bila tema i ko su predavači?
HR WEEK je regionalni događaj koji organizuje kompanija HR World. Tokom četiri dana učestvovalo je 196 predavača iz regiona i svijeta. HR WEEK pokriva 45 networking oblasti i 79 sesija. Riječ je o najvećem događaju u HR industriji u regionu i okuplja preko 1000 HR profesionalaca iz regiona i svijeta.
Veliki broj predstavnika iz Crne Gore bio je zastupljen u raznim segmentima Week-a, kako među predavačima, tako i među sponzorima i network fasilitatorima.
Jedna od ključnih tema ovogodišnjeg HR Weeka je bila kriza identiteta HR-a, odnosno traženje odgovora na pitanje "Da li je HR uspio da se izdigne na stratešku poziciju, ili je pao još niže nego što je bio?"
U sklopu HR WEEK-a vodili ste jednu od Networking radionica. Kako je uopšte došlo do saradnje sa HR World i šta je bila tema pomenute radionice?
Sa kompanijom HR World sarađujem godinama unazad na nekoliko projekata. Jedan od tih projekata je Coachnig Day, koji ima za cilj širenje koučing kulture u regionu. Projekat podrazumijeva da se u istom danu, u raznim gradovima regiona istovremeno organizuju promo koučing sesije kako bi se promovisala praksa koučinga.
Kao predstavnik Koučing centra i crnogorskog ogranka Koučing tima,u okviru ovogodišnjeg HR WEEK-a vodila sam Networking radionicu na temu Podrška psihologa - mentalno zdravlje na radnom mestu.Važnost ove teme je prepoznata već godinama unazad, a pandemijom je izbila na sam vrh aktuelnih tema.Zajedno sa još devetoro kolega iz regiona pokušali smo da skrenemo pažnju na značaj mentalnog zdravlja u poslovnom kontekstu, ali i osvijestimo važnost njene prevencije.
Kao što ste pomenuli, tema mentalnog zdravlja na radnom mjestu sve više dobija na značaju. Koji je glavni zaključak sa radionice na ovu temu?
Činjenica je da se zaposleni na svim nivoima, godinama unazad, sve češće suočavaju sa tzv.sindromom burnout-a, ili sagorijevanja na poslu. Riječ je o sindromu koji je veoma opasan, između ostalog i zato što se simptomi osvješćuju i kod osobe i kod okoline, onda kada je već dobro uzeo maha i kada osoba sve teže funkcioniše, ne samo na poslu, nego i u privatnom kontekstu. Problem je pred pandemiju otišao toliko daleko da su u određenim kompanijama i segmentima poslovne zajednice ljudi sagorijevanje nosili kao neku lentu. „Ako si sagorio na poslu znači da si uspješan, ili se ne trudiš dovoljno, ako ne sagorijevaš.“ To je, naravno, pogrešno prvo iz ugla zdravorazumskog rasuđivanja, prevencije i očuvanja zdravlja, a zatim i iz ugla biznisa, profita.
Zato je sada važnije nego ikada da razumijemo da se ovom temom moramo baviti strateški, ciljano i kontinurano, a ne samo na ovakvim događajima i konferencijama. Jedan od najvažnijih zaključaka panela je da tema mentalnog zdravlja treba da uđe u naše svakodnevno poslovanje.
U kojoj mjeri je pandemija uticala na sve češći problem sagorijevanja na poslu i kako se mentalno zdravlje posmatra iz ugla biznisa u ovakvim okolnostima?
Pandemija je, naravno, ovu temu uveličala kao lupom, jer se ove godine sa izazovima mentalnog zdravlja suočavamo skoro svi. Spoljašnji uslovi života i poslovanja su se toliko naglo promijenili da je bilo nemoguće unaprijed se pripremiti i prevenirati.
Neke poslovne klime su veoma otvorene i podržavaju uvođenje teme mentalnog zdravlja u poslovanje, i to najčešće spontano. U nekim firmama je skroz u redu biti potpuno otvoren i pričati o svim izazovima. U nekim drugim to nije slučaj. Kao da je ta tema u nekoj Pandorinoj kutiji, gdje i dalje važe očekivanja da smo jedna osoba na poslu i da, tek kad zatvorimo vrata kancelarije, možemo da budemo cijeli i svoji.
Danas, u uslovima pandemije, kada svi radimo puno od kuće i onlajn, to je skoro nemoguće. Mnogi ljudi sjede za improvizovanim radnim stolom, dok njihovo dijete za istim stolom prati onlajn školu i radi školski rad. U takvom kontekstu je zaista teško biti isključivo poslovan. Pritom, tu je i neizvjesnost koja nas konstantno okružuje - mogućnost da se mi razbolimo, da se razboli neko u našoj porodici, da neko blizak nama završi u bolnici, na respiratoru, da izgubimo ili ne nađemo posao, jer smo ga već izgubili i slično.
Sve to otvara činjenicu da ne postoji više poslovno-privatni balans. Sada treba da radimo na tome da smo mi kao ljudi, zaposleni, poslodavci, menadžeri, studenti u balansu, a ne da su naš poslovni i privatni život u balansu.
Da li su se izdvojili neki konkretni predlozi kako sačuvati mentalno zdravlje i čiji zadatak to treba da bude?
Učesnici NetWorking-a su dali brojne predloge na tu temu, počev od toga da HR funkcija mora postati ključni strateški partner biznisa, koji će da iznjedri nova rješenja. Vlasnici i menadžment treba da budu otvoreniji za ideje HR-a, dok HR mora biti kreativniji.
Angažman psihologa, sociologa, doktora (bilo interno ili eksterno), samo su neki od konkretnih predloga. Pored toga, važno je organizovati sastanke, radionice ili predavanja na temu očuvanja mentalnog zdravlja, koji će biti posvećeni samo našim izazovima, poteškoćama i načinima da jedni drugima pomognemo. Vježbe disanja u pauzama rada, na početku važnog sastanka, kutak i vrijeme za meditaciju koju možemo da izvodimo samostalno, ili zajedno sa kolegama, takođe su neka od mogućih rješenja. Jedan od načina je i individualni, ali prije svega timski koučing, kojim će se otvoriti pored poslovnih tema i teme koje su vezane za to kako da budemo svoji i zadovoljni na poslu u uslovima koji nas okružuju. Odgovornost dijelimo svi, ali svako treba da se prevashodno pobrine za sebe i svoje mentalno zdravlje, na isti način na koji smo spremni na mjere prevencije (maska, distanca, dezinfekcija) kada je kovid u pitanju.
Bitan preduslov za značajnije uvođenje teme prevencije, mentalne higijene i mentalnog zdravlja na poslu je stvaranje klime koja to podržava. Takva klima ima jednu ključnu odliku u kojoj se u naučnim i poslovnim krugovima priča već godinama i zove se - psihološka sigurnost.
Psihiloška sigurnost na poslu zvuči kao dosta širok i apstraktan pojam. Šta tačno podrazumijeva i kako se stvara?
Psihološka sigurnost nije zaštićenost, uljuljkanost ili protekcija. To je atmosfera u kojoj imamo dozvolu i gde je u redu da budemo to što jesmo, da pokažemo emocije, da se sa nečim ne slažemo, da pokušamo i pogriješimo i onda naučimo iz svojih grešaka. Takva klima je uslov da se ljudi na poslu danas osjećaju dobro, a onda i da budu adaptibilni u sadašnjim uslovima, pa čak i kreativni i inovativni (što ovaj momenat od nas zahtijeva).
Za takvu atmosferu nisu odgovorni samo vlasnici i rukovodioci biznisa, već svi mi zajedno i istovremeno. I to tako što ćemo se truditi da u svakom kontaktu sa kolegom i koleginicom (bilo da nam je bliska ili ne) budemo otvoreni, empatični i prihvatati da je svakome danas teško. Tako što ćemo biti otvoreni za to da svi u poslu griješimo i da greška nije loša, ako iz nje svi učimo i činimo svoj rad boljim. Tako što ćemo smanjiti očekivanja i smatrati da sve "mora" da se uradi na način kako mi mislimo, želimo, volimo. Tako što će nam prioritet biti blagostanje kolega i sam rezultat do kojeg zajedno stižemo, a ne način kako smo do toga došli.
