Bivši Glavni imam odbora Islamske zajedniceu Pljevljima, Samir Kadribašić reagovao je danas na kolumnu Danila Kalezića objavljenu na Analitici pod naslovom “Činjenice ispred emocija”.
Reagovanje prenosimo integralno:
Gospodine Kaleziću, usudiću se kao jedan obični građanin ove države, koji se, kao i velika većina drugih, saosjeća sa svakom nevinom žrtvom ovoga svijeta, a kojem sam pomen termina “genocid” budi veoma bolne uspomene na ne tako davnu i neslavnu prošlost ovih prostora, da Vam odgovorim u nekoliko rečenica.
Prije svega, Vaša kolumna (lični stav) nije samo jednostrana. Ona predstavlja opasnu relativizaciju patnje i stradnja civila u Gazi i zamagljuje suštinu međunarodnog prava. Pod plaštom “racionalne analize” nudite nam narativ koji se svodi na opravdavanje masovnog ubijanja i kolektivnog kažnjavanja.
Prvo, tvrdnja da “genocid” ne može postojati jer Izrael najavljuje napade i “poziva civile na evakuaciju” predstavlja neznanje i svjesno ignorisanje međunarodno- pravnih akata. Namjera, a ne procedura, čini genocid! Upozorenja u situaciji potpune blokade, bez sigurne rute ili skloništa, nisu nikakav human gest, već samo jedan ciničan pokušaj da se zločin predstavi kao “precizna akcija”. Ne bijaše li slično i 1995. godine u Srebrenici kada je, neposredno pred egzekuciju, osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić nudio siguran put i bezbjedan izlazak iz enklave svakome ko to želi?
6Drugo, argument da “stanovništvo Gaze nije homogeno” i da su mnogi Palestinci “sami krivi jer podržavaju Hamas” zvuči kao opravdanje za kolektivnu kaznu. A to je klasičan primjer ratnog zločina. Niti jedno pravo, pa ni pravo na samoodbranu, ne daje niti i jednoj državi mandat da bombarduje bolnice, škole i kampove za izbjeglice.
Treće, autor selektivno koristi primjer izraelskih Palestinaca kao “demanti genocida”. Postojanje arapskih građana Izraela ne briše dokumentovane zločine u Gazi. Baš kao što postojanje crnoputih građana u nekim državama Zapada ili Afričkog kontinenta nije poništilo ropstvo, aparthejd ili rasizam.
Četvrto, prebacivanje krivice na Iran, Rusiju i Kinu je providan politički manevar. Nesporno je da Hamas snosi odgovornost za napad 7. oktobra, ali kolektivno kažnjavanje dva miliona ljudi nije “borba protiv Hamasa”, to je zločin nad civilima, ratni zločin.
Peto, kada spominjete “islamski džihad” morate znati šta taj termin znači (ukratko, džihad nije oružani sukob ni u kom smislu i značanju). Je li me pamćenje izdalo pa se ne mogu sjetiti da ste među građanima koji su kroz litije šetali gradovima Crne Gore tražili “pravoslavne ekstremiste”? Ako jeste izvinite me. Usput, svjedoči veliki broj građana ove države, da na protesnim skupovima podrške Palestini prisustvuje veliki broj i građana pravoslavne vjeroispovjesti. Neće biti da su i svi oni potencijalni “džihadisti Islama”?
I najopasnije, kolumna svjesno (ili u neznanju autora) ignoriše presudu Međunarodnog suda pravde, rezolucije UN-a i izvještaje organizacija poput Amnesty International i Human Rights Watch, koje jasno govore o genocidu i sistemskom kršenju humanitarnog prava od strane Izraela. To nije “propaganda intelektualnih krugova”, nego međunarodno utvrđene činjenice.
I naravno, nisam zaboravio, cilj postojanja Hamasa je odbrana sopstvenog doma i svog naroda. A to, između ostaloga znači, i suzbijanje agresije na legitimno i međunarodno priznatu državu Palestinu.
Crnogorska javnost ne smije da prihvati retoriku površno informisanih, zlonamjernih i, vjerovatno plaćenih, samozvanih eksperata, a kojom se genocid i ratni zločini pretvaraju u “legitimnu samoodbranu”. Riječ je o ubijanju desetina hiljada djece, žena i staraca, o rušenju bolnica i blokadi hrane i vode. Nema ama baš ni jedno “ali” koje to može opravdati!
Ako želimo mir, moramo odbaciti svaku propagandu koja normalizuje masovno stradanje. To uključuje i kolumne koje hladnim birokratskim jezikom pokušavaju da zamijene ljudskost. Jer bez ljudskosti nema ni pravde, ni budućnosti.
