Piše: Draško Đuranović
Na početku kampanje za izbore 30. avgusta najviše truda i novca u marketing uložile su Demokrate Crne Gore, ali su u nastojanju da osvoje simpatije što većeg broja potencijalnih birača, prešli granice, primitivnim populističkim sloganima zloupotrijebili nacionalnu pripadnost crnogorskih glasača, ali i nesvjesno grubo ponizili žensku populaciju.
Kratka analiza propagandnih poruka stranke Alekse Bečića upućuje da je vrh te stranke pokušao da pridobije što više glasača, ali i da istovremeno izbjegne promociju partijskog programa o kojem, osim prilično banalnih floskula – nema ni riječi u oglasima i na bilbordima.
NACIONALNI SPISAK
Prvo se, negdje početkom jula, pojavila novinska reklama sa provokativnim pitanjem, ispisana velikim bijelim slovima na crvenoj pozadini: ,,Mama, smijem li da se igram sa Srbima?“ U istom oglasu, odmah ispod pitanja, žuto uokviren bio je i odgovor, valjda one iste mame kojoj je i postavljeno pitanje: ,,Igrajte se u dvorištu“. Na kraju, kratka politička poruka – ,,Nacija nije prepreka“.
Bez naznake autora, ove rečenice prvo su se pojavile unutar reklame na naslovnici dnevnog lista Dan. Mada nije istaknuto stranačko obilježje, bilo je logično zaključiti da je ovo ,,šokantno“ pitanje, pa zatim ,,umirujući“ odgovor i politička poenta kao neka vrste poente – autorsko djelo Demokrata Alekse Bečića. Sličnih poruka, punih sitne populističke propagande, imali su i za parlamentarne izbore 2016, ali i kasnije za lokalne izbore.
Pretpostavka se potvrdila kada je, koji dan kasnije, potpis Demokrata postao ozvaničen i na bilbordima i po društvenim mrežama, što je samo dokazivalo da su Demokrate – iako su u to vrijeme žučno predlagale opozicionim kolegama bojkot izbora – bile spremne za izbornu utakmicu.
I previše spremne za – predizborne igrarije. Jer, ako stranka, sve tvrdeći da je građanska i multietnička, na startu izborne kampanje zaigra na kartu nacionalnog, posredno tvrdeći da su Srbi u Crnoj Gori tako satanizovani da im se i đeca nemaju s kim igrati, onda je jasno da Bečić i kompanija samo ponavljaju zlokobno lažnu tvrdnju patrijarha Srpske pravoslavne crkve Irineja da je Srbima u Crnoj Gori gore nego pod Osmanlijama i ustašama.
Da bi valjda napravili ,,nacionalnu ravnotežu“, Demokrate su se u jednom oglasu, bilbordu, obratile i potencijalnim biračima hrvatske nacionalnosti: ,,Kao Hrvat i katolik lijepo živim sa pravoslavcima“, uz bitnu napomenu ispod – ,,Ne mogu nas posvađati“.
Očito da su Demokrate podlegle predrasudama, ili prosto nemaju dovoljno znanja, pa su sve crnogorske građane katoličke vjeroispovijesti nacionalno prekrstili u – Hrvate. Da su i letimično pročitali rezultate posljednjeg popisa, vidjeli bi da ovđe ima katolika koji nijesu Hrvati.
No, dobro, to sa pridobijanjem Hrvata očito je bilo tek-tako, da se zadovolji nacionalni spisak onih kojima se obraćaju.
MJEŠOVITI BRAK
Ključna misija Demokrata u ovoj izbornoj kampanji je da se promovišu kao partija koja će prevazići antagonizme između Srba i Crnogoraca koje, je li, uzrokuje DPS i lično Milo Đukanović.
Valjda je u tu svrhu i postavljen bilbord sa jednom podužom rečenicom koju zaista valja prenijeti u cjelosti: ,,Tata, drug mi je iz mješovitog braka, tata mu je umjereni Srbin, a majka mjestimično umjerena Crnogorka, karatista je, mogu li da navijam za njega?“
Dolje na bilbordu je slika ruke koja drži pehar uz optimističnu poruku-odgovor, valjda upitanog tate - ,,Navijaćemo zajedno“, uz onaj već viđeni slogan ,,Nacija ne smije biti prepreka“.
Umjereni Srbin i mjestimično umjerena Crnogorka?!
Teško se prisjetiti, u bogatoj istoriji crnogorskih izbornih kampanja, tako stupidne reklamne poruke. Liči na najavu sporta, koriste se izrazi iz meteorologije, zadire se u naciju, a govori – ništa. Izuzmemo li Amfilohijeve predizborne i postizborne kletve i proročanstva, ovo je stvarno vrhunac političke nekulture ili, što bi rekli mlađi, najveći transfer blama.
(NE)ŽELJENA TRUDNOĆA
Ali nije tako. Demokrate su se potrudile da urade nešto što može da izazove još gore konotacije.
U centru Podgorice, na onoj velikoj raskrsnici kod zgrade Uprave policije i preko puta poznatog restorana ,,Maša“, već je koju sedmicu postavljen da se šepuri intrigantni bilbord Demokrata Crne Gore.
Ukratko, bilbordska priča ide ovako: ,,Ja glasao za da, a ona za ne“. Onda, desno od tog ,,konflikta mišljenja“, pojavljuje se rezultat – fotografija stomaka trudnice, uz poruku ,,Druga beba na putu“!?
Baš zanimljivo, ona glasa ne, on glasa da i – eto đeteta. Što bi rekli maliciozni, kad je sve bilo bez njene saglasnosti, onda mora da je bilo – neko silovanje. I to ne jednom već dva puta, druga je beba na putu...
Naravno, nije ovđe riječ o mučnim pričama o đeci rođenoj nakon napastvovanja. Demokrate su, eto, pokušale da privuku pažnju, da poruče kako i oni koji su bili razdvojeni i politički udaljeni, mogu da se spoje – ljubavlju, uz malo seksa.
To su vjerovatno htjeli, ali ono što su stvarno uradili jeste da su odaslali ružnu, mizoginu poruku – da je žensko ne, uvijek slabije od muškog da. Da su malo razmišljali, mogli su samo promijeniti uloge i onda ne bi bilo tih, po ženski rod ponižavajućih, mogućih konotacija u kojima slabiji pol uvijek bude preglasan ili, još gore, napastvovan.
Možda dečki iz (pre)kreativnog DCG zaista misle da je ovo sjajan početak kampanje. Moguće da su ubijeđeni da će zadobiti ili privući nečiju naklonost ovakvim porukama.
I zaista, u menadžmentu izbornih kampanja osvajanje simpatija jedan je od strateških pravaca koje sve ozbiljne partije nastoje da urade – da bi zadržali stare i pridobili naklonost potencijalno novih glasača. Podilaženje masama je, ipak, đavolja rabota: kvazinacionalna kampanja ,,građanskih“ Demokrata opasan je pokušaj manipulisanja osjećajima nacionalne ugroženosti. Nespretno se poigravajući nacionalnom pripadnošću birača koje žele da osvoje, DCG je pokazala svoje pravo lice i naličje. Istovremeno, svjesno ili nesvjesno, preko bilborda odaslali su mizogine poruke ženama u Crnoj Gori.
Jedan od osnovnih ciljeva izborne kampanje stranaka mora biti da se proizvod – partijski program – dobro marketinški upakuje i da dopre do svakog. Kako su sada krenule, poruke demokrata Alekse Bečića dospjeće do mnogih, ali o izbornom programu niko pojma neće imati.
Ko zna, možda je i to neka strategija. ,,Mir je naša nacija“ – baš zvuči lijepo, samo još kad bi Bečić mogao da to objasni.
