Poštovani profesore, doktore, docentu Veseline Drljeviću, predsjedniče Savjeta,
Uvaženi Okrivljeni, Novouspostavljeni članu Savjeta,
Moram da Vam se izvinim i objasnim zašto Vas odmah ne stavljam u fokus ovog obraćanja, ali nakon kratkog uvoda razumjećete.
Dakle, apsolutna zvijezda jučerašnje sjednice Administrativnog odbora, na kojoj ste by the way ponovo izabrani za člana Savjeta, bio je poslanik Demokratske Crne Gore gospodin Duško Stjepović. Kao prvo, nijesam znala da je uvaženi gospodin diplomata?! Ili mi makar tako nije djelovao, ali nebitno. Uglavnom, pomenuta „ekselencija“ kasnila je na sjednicu uz objašnjenje da je imao „diplomatske aktivnosti“. Kako reče: „Sinoć sa Francuzima, jutros sa Italijanima“. A već sjutra ko zna s kim... Neki Japanac, Englez... Ko zna, čudni su ti diplomatski poslovi.
Kažu ljudi, ja stvarno ne znam, ali sam tako čula, gospodin Stjepović i inače voli da se predstavlja diplomatom. Hm?! Malo sam guglala da vidim gdje je uvaženi gospodin iskazao svoje „diplomatsko umijeće i savršene manire“, kad tamo - međutim. Duško Stjepović je, kako piše, predsjednik Odbora za međunarodne odnose i iseljenike!!! Sad se ja nešto pitam – Zašto se onda ne predstavlja kao iseljenik? Mislim, isto mu dođe. Niti je diplomata, niti je iseljenik. Ali, neka ga, vazda mu je, izgleda, ta diplomatija bila nešto baš WOW.
Ali, evo... pošto nešto znam o profesionalnoj orjentaciji, jer sam znate psiholog, da ponudim jedno besplatno stručno mišljenje - sudeći po jučerašnjem odnosu prema kandidatima, decibelima koje je potrošio i bahatosti koju je pokazao, mogu skromno da primijetim: Diplomatija, ne nipošto. I imala bih jedan konkretan savjet koji je poziv idealan za uvaženog „diplomatu“, ali o tome drugi put. Nego, uvažena „ekselencija“ je, na sjednici gdje su birani članovi Savjeta RTCG, pomenula i sljedeće - Građani su nas birali da mi biramo one koji će da naprave otklon od „goveda iz Rasove“(ko se ne sjeća - ova odvratna kvalifikacija odnosila se na urednike i novinare Javnog servisa, a izvornom autoru je još davno rečeno sve što se imalo reći na tu temu).
Zato ovom „uvaženom umišljenom diplomati“, koji poseže za ovim gadlukom, preporučujemo sljedeće – Ajte, Vi dragi, u Rasovo, tamo ćete, na livadi, tačno spram sebe naći sagovornike da prodiskutujete o svojoj diplomatskoj karijeri. Ako me razumijete šta hoću da kažem?!
I još samo kratko, ne mogu da ne primijetim – Svaki nastup Vasilija Čarapića neodoljivo podsjeća na zamišljeno izlaganje petogodišnjeg Svetozara Marovića koji je netom popio dva Red Bulla. Daje mu krila i zbunjuje ne samo sebe, već i sagovornike! Neprocjenjivo! Da ne zaboravimo i „glas razuma“, uvaženu gospođu Nedović. Šta reći?! Da ponovim, znate ja sam psiholog, draga Jelena – Ne morate da kažete baš sve što Vam padne na pamet. Mislim, vidjeli smo da možete, ali nije baš uputno. Samo sugerišem.
E, sad da se posvetim Vama, dragi moj Veseline, moj vaskrsli članu Savjeta! Izgledalo je, u jednom trenutku, da su se tamni oblaci nadvili nad Vašom kandidaturom. Ali ne! Pa, u kom to filmu bi „petogodišnji Svetozar, diplomata Duško i jezik brži od pameti“ prije glasali za Oliveru nego za Vas?! E, nema tog reditelja koji bi to režirao i osmislio. Da prevedem na Vama blizak crkovni jezik – Spram sveca i tropar! A, nije i da nijeste radili. Trebalo je smislit tu kombinatoriku – Ti meni, ja tebi i tako to i tome slično. Nije zalud ni energični Boris jednog junskog dana u 12 sati i 16 minuta skakutao po stepeništu skupštinskog zdanja! I ko zna koliko dana prije i poslije. Treba tu viziju razvoja RTCG u realnost pretočiti.
Dakle, pod jedan, kako ste rekli – Neutralnost! Prema Vašoj viziji koja Vam se sporadično ukazuje, Javni servis treba da bude neutralan. Imam rješenje. Zaposlite Šveđane ili Švajcarce. Oni su tradicionalno neutralni. I ne boli vas glava. Svejednoća im je skoro pa genetski usađena. Eto, to smo, ja mislim, riješili. Neutralnost je po Vašem razumijevanju poželjan profesionalni odnos u emisiji o Ratku Mladiću i Majkama Srebrenice. E moj nesrećni Veseline i svi redom koji su te glasali...
Šta ste još ono rekli? Aha! Zatekli ste kad ste došli u Javni servis „jednosmjernu ulicu“. Što bi rekla Suzana Vasiljević, anđeli s Vama, savjetnica predsjednika Srbije, kad su došli na vlast, u toj zemlji nije bilo ni puteva, ni bolnica, niđe ništa. E, otprilike takvo iskustvo, po Vašim riječima, imate i Vi. Niđe ništa. Spržena RTCG. Ali, mic po mic, evo danas iz pepela podigli ste RTCG CNN! A sve zahvaljujući Vašim i Borisovim, da ga ne izostavimo i on ih ima, vizijama! Doduše, kako to često biva sa ukazanjima, bude to malo pobrčkano, ali ih imate. Niko ih nije vidio, ali Vi i Boris uporno svjedočite da ih imate. Mada, da ne griješim dušu, jesam, stvarno, nekoliko puta primijetila na stepeništu vodu koja izvire odnekud, pa ne znam da li se to računa?! Za koju godinu će neki vaš prijatelj u odori Crkve Srbije reći da je tu neko od vas dvojice udario štapom i – eto legende, Borisova i/li Veselinova voda! Prepoznajete obrazac?
Uglavnom, svi ljubomorni, oni koji žele da preuzmu RTCG, pripadnici bivšeg režima i OKG, urotili su se protiv Vas, Borisa i svekolikog razvoja RTCG. I one tužbe i presude, kako ste nadasve precizno i jasno objasnili, nijesu baš tako kao što se priča, jer da su one baš prave Vi bi otišli i u zatvor, ali to je sve bezveze, tako da tome ne treba poklanjat preveliku pažnju. Uostalom, zakoni su i izmišljeni da bi mogli da se krše, tako ja nekako zaključujem na osnovu Vaših izjava. Osim ovoga po kojem ste juče izabrani, a koji je Vasilija naćerao da legalizuje nelegalne podrške na osnovu kojih ste juče, zapravo onoga dana kad je Boris skakutao Skupštinom, izabrani.
Elem, ponovo ste tu đe ste i bili. A agilni i ne baš pismeni Boris, a se završila sjednica Administrativnog odbora, imao je već spremnu pisaniju o aktuelnim događajima. Taj svojevrsni Stiv Džobs, ali sa TEMU-a, uz pjesmu „Pobjednik uzima sve“ nekad popularne grupe ABBA, iznio je neko smatranje na društvenoj mreži FB. Naravno, odmah je to prenio portal RTCG. Kako drugačije?! Dragi Boris, kako on to inače čini, naklapao je o ... Iskreno, ne znam o čemu. Nekakvo mlatinjanje bez koncepta.
Dragi moj vaskrsli Veseline, završiću ovo pismo jednim običnim, ljudskim pitanjem – Bude li Vam nekad neprijatno? Mislim, razmišljate li katkad o tome kako Vi i Boris opstajete tu đe ste?
Meni ne treba odgovor. Ja znam i držim se one stare mudrosti – one oči što rade, one i gledaju!
Neka Vam Bog podari mudrost i strpljenje,
Piše Tanja Šuković, djelatnica Javnog servisa
