Juratović: Najviše rizika snosi BS - i pred svojim biračkim tijelom, i pred Crnogorcima

Spajić je prisiljen da stvara koaliciju koja će mu garantovati većinu u parlamentu oko sprovođenja potrebnih reformi. Međutim, pošto se i u ovoj crnogorskoj vladi, kao i širom Zapadnog Balkana, često radi i o nacionalno ideološkim strankama, opravdano je pitanje koliko će pojedine stranke te parlamentarne većine moći preći preko svoje sjenke i podržati racionalna rješenja za sav narod Crne Gore. Odnosno, da li će, kako to često biva, svoje nacionalno ideološke ciljeve sprovoditi kroz ucjenu - kaže u intervjuu Pobjedi poslanik Bundestaga Josip Juratović.

Ističe da je najveći rizik preuzela Bošnjačka stranka.

Crnogorska vlada je rekonstruisana tako da su sada njeni članovi negatori genocida u Srebrenici, ali i predstavnici bošnjačkog naroda. Premijer govori o pomirenju, a radi se o podjeli funkcija i nestanku svih političkih principa. Ovo je svakako politički poen za Spajića, ali poraz za građansku Crnu Goru. Kako Vi gledate na ovu neprincipijelnu rekonstrukciju? 

JURATOVIĆ: S gledišta EU, Crna Gora, da bi se pomakla s mrtve tačke oko pretpristupnih pregovora s EU, treba da ima jake i funkcionalne institucije, pa time i vladu. To je premijeru Milojku Spajiću u Briselu i Berlinu jasno saopšteno, odnosno da je bez toga nemoguće pokrenuti dalju proceduru. Dakle, on je prisiljen da stvori koaliciju koja će mu garantovati većinu u parlamentu oko sprovođenja potrebnih reformi. Međutim, pošto se i u ovoj crnogorskoj vladi, kao i širom Zapadnog Balkana, često radi i o nacionalno ideološkim strankama, opravdano je pitanje koliko će pojedine stranke te parlamentarne većine moći preći preko svoje sjenke i podržati racionalna rješenja za sav narod Crne Gore. Odnosno, da li će, kako to često biva, svoje nacionalno ideološke ciljeve sprovoditi kroz ucjenu.

To je svakako za Bošnjačku stranku (BS) bitno, koliko mogu biti sigurni da će srpske nacionalno ideološke grupe Crne Gore poštovati i tražiti rješenja za dobrobit Crne Gore ili će praktično ucjenjivati Vladu za svoje ideološke interese. Za BS je ključno da u toj vladi ne izgube vjerodostojnost pred crnogorskim narodom. Dakle, u ovoj priči najviše rizika snosi BS, kako pred svojim biračkim tijelom, tako i pred narodom crnogorske nacionalnosti, jer bi moglo doći do gubitka povjerenja i jednih i drugih.

Ovo je daleko najbrojnija vlada, sa ogromnim potencijalom za zloupotrebe i partijsko zapošljavanje. Postoji li ovakav primjer u Evropi?

JURATOVIĆ: Nažalost, partijsko zapošljavanje je bilo i do sada slabost cijelog Zapadnog Balkana, pa tako i Crne Gore. Međutim, procedurom ulaska u EU moraće se sprovesti administrativne reforme koje će zahtijevati profesionalnost, umjesto političke podobnosti. Tu moram priznati da su te ljudske osobine političkog kadroviranja prisutne često i u Evropi, ali uz potrebnu kvalifikovanost i profesionalnost.

Što će nam IBAR kada smo napustili sve evropske vrijednosti time što je prosrpski i proruski bivši Demokratski front dio Vlade?

JURATOVIĆ: IBAR zahtijeva sprovođenje i funkcionalnost pravnog sistema kao glavnog dijela Kopenhagenskih kriterijuma za ulazak u EU. To znači da će ta vlada morati sprovoditi reforme koje su kompatibilne s pravnim sistemom EU, a to znači da će i bivši Demokratski front (DF) morati pokazati svoje pravo lice. Odnosno, narodu Crne Gore pokazati šta im je bitnije – prosperitet Crne Gore ulaskom u EU ili nacionalno ideološka povezanost s politikama u susjednom okruženju. Sjedjenje na dvije stolice neće proći na putu u EU.

Koliko će na poziciju Beograda u Berlinu uticati sporazum o iskopavanju litijuma? Hoće li svi grijesi Beograda, a najveći je velikosrpska politika, biti zaboravljeni?

JURATOVIĆ: Kao prvo, potrebno je jasno dati do znanja da Beograd treba Brisel, Pariz i Berlin, a ne obrnuto. Dakle, sporazum oko iskopavanja litijuma je sporazum u kojem se Beograd obavezuje da neće litijum kao sirovinu prodavati zemljama van EU, te da će se pridržavati ekoloških i socijalnih standarda EU. Drugo, Srbija je i do sada na svom putu ka EU prije svega ekonomski podržavana uz pomoć fondova EU. Zatvaranjem tih fondova Srbija bi bila potpuno izolovana, a okružena EU. Dakle, ovdje je posrijedi sporazum po kojem se manevrisanje Aleksandra Vučića na međunarodnoj sceni dovelo pod kontrolu. Drugo je uloga Aleksandra Vučića u Srbiji i njegov uticaj na susjedne zemlje. EU i dalje sa velikom distancom posmatra autokratski sistem koji je stvorio Vučić i time jasno podržava sve demokratske snage Srbije kao neophodnu alternativu za njegov režim, jer samo demokratska alternativa Srbije, sa demokratama regije Zapadnog Balkana, može stvoriti uslove za ulazak cjelokupne regije u EU.