“Zbog prekida protoka krvi, tkivo srčanog mišića u zoni koju ta arterija ishranjuje počinje da odumire, što se manifestuje smanjenom kontraktilnošću zahvaćenih segmenata srca. Ovo za posljedicu ima smanjenje ukupne kontraktilne snage odnosno pumpne funkcije srčanog mišića, što se manifestujesimptomima tzv. srčane slabosti - brzim zamaranjem, slabom tolerancijom fizičkog napora, otežanim disanjem, otocima nogu, a ukoliko se koronarna bolest blagovremeno ne revaskularizuje (ne liječi), bolesnici osjećaju i bolove u grudima poznate pod nazivom angina pektoris.
Ovako narušena struktura i funkcija srčanog mišića, kao posljedica srčanog udara, može da dovede do mnogobrojnih ranih i kasnih, lakših i težih komplikacija koronarne bolesti”, objašnjava za Portal Analitika dr Ivana Jovanović, specijalista interne medicine, subspecijalista kardiologije, i doktorant na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu.
Preventivne mjere, redovne kontrole faktora rizika još u vrijeme punog zdravlja, osnovni su postulat i dobrog zdravlja i dugog života. Dr Jovanović savjetuje da je neophodno da se kontrolišete i prije pojave prvih simptoma bolesti.
ANALITIKA: Kako možemo prepoznati da je riječ o infarktu?
JOVANOVIĆ: Simptomi bolesti su obično veoma tipični, u najvećem broju slučajeva. Međutim, ne treba zaboraviti da mogu biti i nespecifični. Nekada nažalost, i ne mora biti jasnih simptoma. Bezbolni infarkti srca (nijemi infarkti), naročito su česti kod osoba koje boluju od šećerne bolesti ili nekih neuroloških bolesti. Nekada, bolest može, kao prvi simptom imati neku od komplikacija osnovne bolesti, na primjer, osjećaj preskakanja srca - odnosno neku od formi tzv. malignih srčanih aritmija, gubitak svijesti, gušenje i slično. Zbog toga i ove simptome uvijek treba tumačiti ozbiljno.
ANALITIKA: Postoji li tipičan simptom infarkta?
JOVANOVIĆ: Neugodan pritisak u grudima, stežući jak bol u sredini grudnog koša koji traje duže od nekoliko minuta, sa širenjem bola u vratu i vilici, ka lijevom ramenu ili lijevoj ruci, osjećaj mučnine u stomaku, nagon na povraćanje, povraćanje i obilno hladno preznojavanje. Uz sve ove simptome prisutna je nekada izražena uznemirenost i strah bolesnika.
ANALITIKA: Što savjetujete da treba da uradimo u slučaju prepoznavanja ovih simptoma?
JOVANOVIĆ: Pojava nekog ili više opisanih simptoma zahtijeva hitan poziv Službe hitne medicinske pomoći, davanje jasnog i kratkog opisa tegoba i apsolutno postupanje po preporuci dobijenoj prilikom poziva. U čekanju dolaska Hitne pomoći pripremiti, ukoliko je moguće, svu raniju medicinsku dokumentaciju koju bolesnik posjeduje. Za bolesnike koji su odranije srčani bolesnici, a pogotovo ako su već preboljeli infarkt srca, važno je da uzmu svoju propisanu terapiju, prije svega Nitroglicerin.
Eliminacijom štetnih životnih navika (npr. pušenje, alkohol), liječenjem šećerne bolesti, boljom kontrolom povišenog krvnog pritiska, regulacijom tjelesne težine, većom fizičkom aktivnošću, smanjenjem stresa i slično, možemo značajno umanjiti mogućnost pojave prvog infarkta i nastanak novog.
ANALITIKA: Kako se u stvari liječi infarkt srca?
JOVANOVIĆ: Infarkt srca je danas u najvećem broju slučajeva izlječiva bolest. Akutni infarkt srca liječi se po aktuelnim preporukama evropskog udruženja kardiologa - metodom tzv. primarne PCI (perkutane koronarne intervencije) koja podrazumijeva “mehaničko” otvaranje mjesta okluzije (začepljenja) krvnog suda, uvođenjem specijalnih žica, katetera, balona ili žičanih proteza (stent) u srčane krvne sudove.
Takođe, koristi se i tzv. fibrinolitička terapija koja podrazumijeva administraciju ljekova za otapanje (fibrinolizu) krvnog ugruška - tromba u srčanom krvnom sudu i praktično se primjenjuje još samo u zdravstvenim centrima koji ne raspolažu salom i timom za kateterizaciju srca.
Kod oba vida liječenja najvažnije je da ono počne što ranije, ukoliko je moguće unutar prvih 90 minuta od pojave bola u grudima. Način liječenja zavisi i od eventualnih drugih bolesti od kojih bolesnik u isto vrijeme boluje. Tako na primjer, bolesnici sa preboljelim šlogom na terenu moždanog krvarenja (hemoragijski moždani udar), liječenje akutnog infarkta miokarda ne mogu ostvariti primjenom fibrinolitičke terapije, a i mehaničko otvaranje začepljenog srčanog krvnog suda (primarnom PCI) je takođe procedura visokog rizika, gdje o svemu ovome odlučuje multidiscipliran tim (konzilijum) ljekara. Postoji i opcija optimalne medikamentne terapije.
PCI procedura liječenja infarkta srca zahtijeva saglasnost pacijenta, koju on potvrđuje svojim potpisom. Nakon završetka liječenja akutne faze bolesti, bolesnik nastavlja da se liječi raznim ljekovima neophodnim za stabilizaciju bolesti (dvojnom antiagregacionom terapijom, beta blokatorima, AC-inhibitorima, antiaritmicima, statinima, nitratima ukoliko je potrebno). Propisivanje ljekova iz navedenih grupa je individualno za svakog pacijenta, uvažavajući savremene stručne preporuke.
ANALITIKA: Kako treba da se ponašamo nakon liječenja?
JOVANOVIĆ: Nakon preboljelog infarkta srca, neophodno je odabrati svog ljekara - kardiologa, poštovati sve njegove savjete, uzimati redovno propisane ljekove, pratiti efekte ljekova a i njihove neželjene pojave, dolaziti na redovne kardiološke kontrole, liječiti i kontrolisati eventualne druge bolesti, kontaktirati ljekara u slučaju novih tegoba i prije zakazane kontrole.
ANALITIKA: Da li se može ponovo dobiti infarkt srca?
JOVANOVIĆ: Može, naravno. Upravo zato treba poštovati sve preporuke i savjete date nakon prvog ataka bolesti. Uz to treba znati, da su mnogobrojni činioci rizika za nastanak infarkta srca uvijek među nama i da oni ukoliko ih ne isključimo ili bar ne modifikujemo, stalno rade protiv nas.
ANALITIKA: Koji su najčešći rizici nastanka infarkta srca?
JOVANOVIĆ: Promjenjivi činioci su - povišene vrijednosti masnoća u krvi, povišen krvni pritisak, pušenje, šećerna bolest, gojaznost, konzumiranje alkohola, fizička neaktivnost, stres, pojedine profesije i slično (možemo ih isključiti ili modifikovati). Nepromjenjivi činioci - pol i nasljeđe (na njih ne možemo uticati).
