Predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić ponovo je odbio prigovor advokatske kancelarije Prelević na odluku kojom je Ministarstvo finansija (MF) trebalo da naplati 2,5 miliona eura od prodaje imovine bivše fabrike ,,Radoje Dakić“, nakon što je Apelacioni sud dva puta ukidao njegovu odluku i vraćao na ponovno odlučivanje.
Riječ je o dijelu potraživanja MF-a od ukupno 15,7 miliona eura po presudi podgoričkog Osnovnog suda iz 2010. godine, na osnovu koje je država upisala zabilježbu na devet hiljada kvadrata zemljišta ,,Dakića“, čime je, kako stoji u odluci stečajnog upravnika Mladena Markovića, stekla status razlučnog povjerioca, odnosno pravo odvojenog namirenja.
Advokati su Apelacionom sudu ponovo podnijeli žalbu na tu odluku ukazujući da prioritet u naplati ima 339 bivših radnika koje zastupaju, jer su, kako tvrde, zabilježbu u njihovu korist u katastru upisali prije države čija se zaloga odnosila samo na objekat koji je prodat u izvršnom postupku kompaniji Čelebić, ali ne i na zemljište ispod njega. Naveli su da je katastar po zahtjevu Čelebića brišući teret sa objekta, greškom izbrisao terete i sa zemljišta, koje je godinu kasnije vratio, zajedno sa zabilježbom države koju je trebalo da briše nakon prodaje objekta. Katastar je popravljajući grešku sve zabilježbe upisao istog dana bez jasnog redosljeda upisa. Advokatima je neshvatljivo, kako su naveli u prigovoru, istrajavanje države da naplati potraživanje, imajući u vidu da će prema odlukama Ustavnog suda biti u obavezi da izmiri cjelokupna dugovanja radnicima. Ukazuju da sud, na osnovu grešaka katastra, izvodi pogrešan zaključak te neutemeljeno ocjenjuje da zaloga na objektu nužno obuhvata i zemljište ispod objekta, pa uklanjanjem zaloga nastavlja da egzistira na zemljištu. U ovoj žalbi predlažu Apelacionom sudu da meritorno odluči i preinači prvostepenu odluku u njihovu korist.
U posljednjoj odluci Jovanića se navodi da na osnovu toga što je katastar 2015. godine greškom izbrisao sve terete, pa ih ponovo upisao ne vodeći računa o redosljedu upisa, ova grupa radnika ne može zasnovati pravo na prioritetnu isplatu u odnosu na državu čije je založno pravo, kako smatra, nesporno upisano prije njih.
Prethodno je sudija Apelacionog suda Ramo Striković u dva navrata ocijenio da je ostalo nerazjašnjeno da li država ima prioritet u naplati u odnosu na ove radnike. Ni nakon što je Jovanić pribavio hronologiju upisa iz katastra, nije nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, zbog čega je posljednjom odlukom ukazao da podaci iz hronologije nijesu saglasni sa ranijim rješenjem katastra ni listom nepokretnosti, što ih čini nejasnim i nepotpunim.
"Kako je prvostepeni sud svoju odluku zasnovao na navedenoj hronologiji katastra, te na osnovu iste zaključio da rješenje o izvršenju I. br. 875/06 od 7. avgusta 2008. godine nije upisano na predmetnoj parceli, to su dati razlozi prvostepenog suda u suprotnosti sa stanjem u spisima predmeta. Istovremeno su izostali i valjani razlozi da li je država stekla pravo prioritetnog namirenja na prodatoj parceli ili su to pravo stekli žalioci, zbog čega su ostala nedovoljno razjašnjena sporna pitanja", stoji u prethodnoj odluci Apelacionog suda, zbog čega je naloženo ponovno odlučivanje, ali je Jovanić ostao pri istom stavu.
