30. avgusta 2020. Crna Gora je izabrala. U okolnostima o kojima bi se dalo raspravljati, ali je izabrala. U borbi koja je bila sve samo ne ravnopravna, ali je izabrala. Izabrala je mrak kleronacionalizma. Izabrala je da ne bude dio Evrope, već margina Srpskog sveta. Prije takvog izbora uzalud se nastojalo objasniti da mrak ne može biti alternativa bilo čemu. Pa ni sistemu koji nije bio savršen. Bio je daleko od toga. Ali, bio je civilizacija. Povampirene ideologije Dimitrija Ljotića i Nikolaja Velimirovića nijesu smjele biti rješenje za bilo čije nezadovoljstvo postojećim stanjem stvari. Od tog izbora do danas prošle su gotovo tri godine.
Tri duge godine razaranja jedne zemlje. Raziđivanja njenih milenijumskih temelja. I ne, nije prećerano reći da je danas Crna Gora pred nestankom. Nije to lament nad sopstvenom uobraziljom. To je crnogorska stvarnost. Koliko god neki zatvarali oči pred njom i pokušavali je zabašuriti, stvarnost, ipak, ostaje takva. Koliko god se režimske fabrike laži trudile da nam minulih tri godine predstave kao renesansu crnogorskog društva i neminovnost, za koju su, dakako, krivi neki bivši, sve što smo dobili je tama srednjeg vijeka i inkvizicija, sa sve lovom na vještice i upaljenim lomačama.
Svi unajmljeni pisari Lovca na zmajeve ne mogu poreći sunovrat koji se dogodio, i koji se i dalje događa. Uzalud do u beskonačno recikliranje bajatih afera, jer ljudi imaju oči, i zrno zdravog razuma, pa se, onako u dokolici, pitaju: A što je s gomilom afera i nepočinstava počinjenih od 2020? Zar ne zaslužuju bar jednu naslovnicu tabloida Vijesti? Ili je, nakon svega što se dogodilo od mantija-revolucije do danas, goruće pitanje u ovoj zemlji: Ko je pušio o trošku Države? A ko je švercovao cigare, ko je u prepiskama kriminalnih klanova, ko je beogradskom čizmom gazio crnogorski Ustav, ko je zemlju doveo pred vrata grčkog scenarija, ko je Srbiji poklonio crnogorske bogomolje, i tako dalje, i tako redom, što ćemo sa svim tim mogućim naslovnicama? Zar to nije vijest, zar sve to nije dovoljno zanimljivo novinarima Lovčevog tabloida?
No, najvažnije od svih pitanja je: Jesmo li naučili? Jesmo li razumjeli grešku koju smo učinili 2020? I posljedice takvog izbora? Jesmo li suočeni s novim izborom kadri da grobarima Crne Gore jasno i glasno kažemo da je ovo početak njihovog kraja. Da li smo, mudriji za ružno, ali značajno iskustvo, riješeni da više nikad ne pogriješimo? Na nama je da Evropi i svijetu dokažemo da jesmo. Jer niko nam neće pomoći, ako prvo sami sebi ne pomognemo.
