Advokat Zoran Piperović u ime ambasadorke Dušanke Jeknić predao je juče tužbu protiv premijera Zdravka Krivokapića i ministra vanjskih poslova Đorđa Radulovića zbog povrede prava ličnosti.
Kako je kazao Pobjedi, tužbom za pravičnu nadoknadu Jeknić traži da se Krivokapić i Radulović solidarno obavežu i obeštete je za izjave koje su davali obrazlažući odluku za njen opoziv.
UVREDE
– Ministar Radulović u više navrata je, komentarišući ambasadore, među njima i tužilju Jeknić, iznosio kvalifikative koji bez objašnjenja ne mogu da istrpe elementarni pravno-moralni i ljudsko-moralni osvrt. Evo, recimo, jedan njegov iskaz od 18. decembra prošle godine: „Kakvu su štetu ambasadori nanosili, mislim da i oni sami znaju“. Pazite, on upotrebljava trajni glagol – nanosili, što znači da su oni pravili štetu u kontinuitetu, a ako je u kontinuitetu, onda je to vid bezobzirnosti i to je nešto što traži objašnjenje – ističe Piperović.
Poručuje da će Radulović svoje riječi morati da objasni.
– A ako neće, onda će sud da o tome vodi računa. Ja znam da je to neobjašnjivo, ako ništa drugo, za takvu tvrdnju on mora da podastre elementarno i logično objašnjenje i razloge. Možda ima i dokaz koji ne traži logiku, ali treba da ga pokaže – kaže Piperović.
Tom izjavom, prema njegovim riječima, Radulović je „čak bio toliko samouvjeren, da je dodao da i ambasadori sami znaju, dakle i tužilja, da nanose štetu“, što, objašnjava Piperović, znači i da su toga bili potpuno svjesni i da to hoće.
– Čovjek prosječne pameti će da se zapita kakve je to ambasadore, pa i tužilju, slao (Milo) Đukanović po bijelom svijetu – dodaje on.
Piperović ukazuje i na nedavnu Radulovićevu izjavu Televiziji A1, kada je kazao da ambasadori, parafrazira on, nijesu bili lojalni državi, te da je trebalo da budu lojalni ne samo njoj, nego i sebi samima?!
– Sudu sam predao i CD sa tim snimkom. Ovdje ja, kao običan posmatrač, zaključujem da nešto sa tužiljom nije u redu. Jer, ako ona treba samu sebe da dovede u red, onda ministar zna nešto što ne zna niko, pa ni sama tužilja. Ovo nije karikiranje, već jedino logično tumačenje onoga što je rečeno. Veće povrede ugleda i časti i dostojanstva nijesam imao priliku da čujem. To niko nije dužan da trpi. Zaista bi bilo zanimljivo, bez pravnih finesa i poravnog nadgornjavanja, da gospodin Radulović, kao dugogodišnji kolega tužilje, objasni ovo rečeno – naglašava Piperović.
OPOZIV
I premijer Krivokapić je, kako kaže Piperović, imao nedolične komentare i on je tuženi prvog reda.
- Tužba je uslijedila tek sada jer je, makar je to moje viđenje, zadnjim istupom na A1 gospodin Radulović eliminisao svaku mjeru nečije trpeljivosti – dodaje zastupnik ambasadorke Jeknić.
U decembru prošle godine Vlada Zdravka Krivokapića predložila je opoziv sedam ambasadora koje je imenovala bivša vlast - Miodraga Vlahovića (ambasador pri Svetoj Stolici), Vere Kuliš (Njemačka), Sanje Vlahović (Italija), Dušanke Jeknić (Ujedinjeni Arapski Emirati), Darka Pajovića (Kina), Tarzana Miloševića (Srbija) i Obrada Miša Stanišića (Bosna i Hercegovina).
Radulović je u inicijativi Vladi ocijenio da su ovi ambasadori postavljani po političkom ključu, Krivokapić ih je optužio da su „svojim nekorektnim djelovanjem u posljednja tri mjeseca nanijeli štetu Crnoj Gori“.
Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, međutim, odbio je da potpiše opoziv. On je 4. januara saopštio da odluka nije valjano obrazložena, zbog čega je zatražio objašnjenje.
Objasnio je da se odluka sastoji, maltene, od jedne rečenice: „...da se ambasador opozove sa dužnosti izvanrednog i opunomoćenog ambasadora Crne Gore“, da su samo „uredno pobrojana imena i države u kojima su akreditovani“ ističući da bi „za ovakvu odluku svaki ozbiljan državni organ dao obrazloženje“.
Ukazao je i na javnu ocjenu najviših zvaničnika Vlade Crne Gore, uz konstataciju da njihove tvrdnje da su ambasadori u kontinuitetu djelovali suprotno interesima Crne Gore zaslužuje objašnjenje.
- Najprije zbog ljudi o kojima je riječ i zbog zemalja prijema u kojima obavljaju dužnost ambasadora – objasnio je Đukanović, naglašavajući da bi pristajanje da donese ukaz o opozivu na ovakav način podrazumijevalo da je on saglasan sa „tim paušalnim, politikantskim i revanšističkim ocjenama“.
Iz Ministarstva vanjskih poslova optužili su Đukanovića da opstruira Vladu u sprovođenju vanjske politike zemlje.
Ubrzo potom, svi šefovi diplomatsko-konzularnih predstavništva Crne Gore, njih 38, pozvani su na konsultacije od 18. januara u Podgoricu, među kojima i sedam opozvanih ambasadora. Konsultacije nikada nijesu održane, a ovaj potez izazvao je oštru reakciju stručne javnosti.
Ambasadori su opozvani 24. februara kada je Đukanović, ipak, potpisao ukaz o opozivu, nakon što je dobio obrazložene odluke u kojima se ambasadori nijesu optuživali za angažman protiv države.
- Neka javnost i na osnovu ove inicijative sudi da li je novoj većini u prvom planu stvaranje profesionalne diplomatske službe ili demonstriranje moći nakon izbora. Po mom mišljenju, u pitanju je revanšizam kojim nova Vlada pokazuje svoje pravo političko lice, i u krajnjem odgovornost prema državi – saopštio je tada Đukanović.
