Kada je 1848. stvorena moderna švajcarska savezna država, povela se burna rasprava kako će se nazvati nova valuta. Zapadnošvajcarski kantoni, Bazel i Bern, bili su skloni da se po uzoru na Francusku uvede franak.
Ostali kantoni favorizirali su naziv gulden, piše dnevnik Argauer cajtung.
Do 1848. godine u Švajcarskoj je postojalo nešto manje od 80 teritorijalnih jedinica koje su imale suvereno pravo da kuju i štampaju svoj novac, a novčane jedinice su nosile najrazličitija imena, kao na primjer bacen, talir, šiling, rapen i brojna druga.
Stranac koji bi tada putovao kroz Švajcarsku morao je, piše dnevnik, sa sobom da nosi više različitih valuta, ili da svaki čas trči u neku mjenjačnicu.
U prvi švajcarski ustav unijeta je odredba u centralizaciji novčanog sistema da bi se okončala dotadašnja zbrka.
Švajcarska se već tada pouzdavala u mišljenje stručnjaka, a jedan bankar iz Bazela preporučio je francuski model, ocjenjujući da će to zemlji omogućiti bolji pristup svjetskoj privredi. Njegova argumentacija ubijedila je parlament, koji je 7. maja prije 175 godina donio odluku o uvođenju Švajcarskog franka.
Lire, marke, pa i francuski franak na koji se švajcarska valuta oslanjala u međuvremenu su nestale i zamijenio ih je euro, ali je švajcarski franak opstao i, bez obzira na situaciju u svijetu, kurs franka je uz vremensku prognozu jedina konstanta u vestima javnog radija, piše Argauer cajtung.
Ipak i franak u Švajcarskoj polako potiskuju bezgotovinski i digitalni načini plaćanja.
