Pet mjeseci je prošlo, a budžet za 2021. godinu još uvijek nije usvojen. To znači da nema ni Agrobudžeta, pa su brojni poljoprivrednici širom Crne Gore, koji su se oslanjali na pomoć države, pripremne radove već sami obavili, a neki uveliko počeli i sezonske radove.
O tome kako neusvajanje Agrobudžeta utiče na poljoprivrednike u Crnoj Gori, razgovorali smo sa Markom Marašem, kreatorom jednog od najposjećenijih poljoprivrednih portala u Crnoj Gori - Seljak.me.
ANALITIKA: Budžet još nije usvojen, a sve ovogodišnje pripremne radnje, kada je poljoprivreda u pitanju, su ili uveliko gotove ili pri kraju. Koliko ovakva situacija otežava život našim poljoprivrednicima?
MARAŠ: Moram da kažem da je javna sramota što smo dozvolili da poljoprivreda trpi nečije političke igrice. Izgleda da su na dnevnom redu naše uvažene Vlade važnije teme od poljoprivrednih proizvođača i njihove budućnosti. Sreća u nesreći je što su naši poljoprivrednici oguglali na nedostatak podrške i veliki dio njih je naučio onu glavnu lekciju koja glasi - u se i u svoje kljuse.
Naravno da je nedostatak Agrobudžeta natjerao veliki broj proizvođača da preispitaju postojeće modele proizvodnje i što bi se reklo žargonski - povuku ručnu.
ANALITIKA: Zbog velikog broja amandmana još uvijek nema uslova za usvajanje, odnosno glasanje o budžetu, a prognoze su da će biti usvojen u junu, što znači da će početi da se primjenjuje tek sredinom ili krajem ljeta. Postoji li opasnost da brojni poljoprivrednici “pauziraju” ove godine ili čak ugase farme?
MARAŠ: Najviše će na svojoj koži to osjetiti veći farmeri, privredna društva koja imaju svoje kooperante kao i svaki tip proizvodnje čija isplativost zavisi od premija. Smanjiće se obim proizvodnje definitivno ali se iskreno nadam da neće dolaziti do toga da se gase farme.
Ionako je prisutan trend da mladi bježe od poljoprivrede, a sad ako i ove zrelije generacije krenu da gase farme onda treba da se dobro zapitamo - gdje vidimo poljoprivredu u daljoj budućnosti.
ANALITIKA: Prilikom rasprave o budžetu čuli smo neke zaista zanimljive podatke - stočari, čija je godišnja proizvodnja na nivou od 200 miliona eura, litar mlijeka koji proizvedu prodaju po 0.32 eura, dok kilogram koncentrovane hrane koju koriste kupuju za 0.42 eura. Prevedeno laičkim jezikom, što ovo tačno znači?
MARAŠ: O poskupljenjima hraniva i repromaterijala se malo i stidljivo priča. Kad naiđu ovakvi momenti vidimo da nemamo nikakvu proizvodnju domaćih hraniva za stoku, a kamoli da proizvodimo repromaterijal, što znači da zavisimo od uvoza i da nam tuđa tržišta diktiraju cijenu.
Prevedeno, znači da nam je ovakva svaka rabota. Ljudi iz grada se vjerovatno pitaju, pa kakve to veze ima s nama? Ima sa svima jer rast cijena ovih prozivoda će da utiče na rast konačne cijene domaćeg proizvoda. Kako onda da se takmičimo protiv uvoznih proizvoda koji su već mnogo jeftiniji od crnogorskih?!
ANALITIKA: Ovogodišnji budžet za poljoprivredu je za milion i po eura manji od prošlogodišnjeg, dok su subvencije manje za 200.000 eura. Kako će ovo uticati na poljoprivrednike?
MARAŠ: Pa, s obzirom na to da je u prethodnim ministarstvima ta razlika znala da pođe i neđe đe ne treba, mislim da će manje-više to biti neki sličan budžet kao prošli, mada sve dok ne vidim Agrobudžet, ne mogu ga komentarisati. Svako umanjenje se osjeti ali će naposlijetku sve zavisiti od vizije kreatora Agrobudžeta. Samo da ne počnemo sa onim standardnim temama, domaćinski budžet i slično, pa poslije da bude - “pojeo vuk magarca”.
ANALITIKA: Planira se da poljoprivredni budžet iznosi 1,3 odsto ukupnog budžeta, a proračunava se da je učešće poljoprivrede u našem BDP-u oko 9 odsto. Primjera radi u Srbiji je učešće oko 5-6 odsto, a poljoprivredni budžet je minimum 5 odsto od ukupnog. Koliko je ovo poražavajuće za naše poljoprivrednike i kakva se poruka šalje, naročito ako uzmemo u obzir da su svi ekonomski eksperti savjetovali da nam je pandemija koronavirusa u jednu ruku pokazala i vitalan značaj domaće proizvodnje.
MARAŠ: Sami pali, sami se ubili. Poljoprivrednik postaje ugrožena vrsta stanovništva, veliki dio naše populacije i nema neki pojam o poljoprivredi. Političari su postali gradski mangupčići, vole da izlaze po lokalima i nekako su ih zaslijeplila svjetla grada, pa su malo i zaboravili čime su se bavile prababe i prađedovi i to koliko su njive i stoka odškolovali generacija u gradu. Zbog toga imamo 1.3 odsto.
Jer prosječno dijete do 10 godina nije vidjelo kako izgledaju domaće životinje. Nemojte očekivati sjutra od novijih generacija da imaju osjećaj za poljoprivredu i da imaju pojma o njenom značaju. Što se eksperata tiče, mislim da je čitav proces upitan. Na jednoj strani imate nas, kao tim koji radi sa skoro svim poljoprivrednicima u Crnoj Gori, i niko nas, ama baš, ništa nije pitao - ni za savjet, preporuku, informacije sa terena i slično. Ako su spoljni eksperti došli i pokušavaju da nam nametnu modele drugih zemalja onda smo se grdno prevarili jer je poljoprivreda Crne Gore dosta specifična.
ANALITIKA: Platforma Seljak.me (koju posjeti više od 350.000 korisnika godišnje) pruža besplatni virtuelni prostor i podršku našim poljoprivrednicima, a može se reći i da ste prvi koji ih je na pravi način umrežio i uputio na benefite koje im može pružiti digitalni svijet. S jedne strane iz gotovo svih resora čujemo vapaje za digitalnom transformacijom, a s druge strane vaš rad ne dobija podršku iz poljoprivrednog budžeta. Koliko to govori o apsurdu u kojem živimo?
MARAŠ: Počnimo od toga da nas svi vole ovako “na priču”, ali kad treba konkretno nešto da se uradi, e onda nema nikoga. Srećom, dovoljno smo jaki da možemo da guramo našu priču i uzdamo se u sopstveni rad i trud. Podrške očigledno ima, samo iz nekog razloga, nema za nas. Prethodne godine smo imali slučaj gdje je Privredna komora pokrenula inicijativu za pokretanje platforme za prodaju domaćih proizvoda što je nama lično zvučalo kao uvreda, da treba da se borimo sa konkurencijom u vidu institucija koje se finansiraju od strane građana, dok mi istima pružamo, uveliko, besplatne usluge. Zatim, na svakoj konferenciji i sličnim događajima su svima usta puna digitalizacije. Evo mi digitalizujemo četiri godine, pa niko ne nađe za shodno da nam se obrati.
Usluga u poljoprivredi je krvav posao, sajtovi ovog tipa u regionu se zatvaraju zbog nedostatka podrške. U našoj zemlji je otkad smo mi počeli, pa do sada, pokrenuto više od desetak takvih platformi i nijedna nije zaživjela. To što smo mi bili “ludi”, da se tako izrazim, pa smo bili voljni da ulažemo sopstvena sredstva da bi ovo uspjelo, dovelo je do rezultata koje imamo danas. Dio naših korisnika misli da nas ministarstvo finansira, dok iz ministarstva očigledno misle da se naplaćujemo od korisnika.
Istina je da pružamo besplatne usluge svim poljoprivrednim proizvođačima i malim domaćinstvima.
Veliku zahvalnost dugujem organizaciji UNFAO koja je iako van naših granica prepoznala ovo što radimo i omogućila nam da unaprijedimo postojeće kapacitete. Meni je to potvrda da ono što radimo ima odjeka i van granica Crne Gore. Takođe, potvrđuje i onu čuvenu Isusovu rečenicu - da niko nije prorok u svom selu.
