Među njima je bio i teretni brod kojim upravlja kapetan Srđan Janković iz Srbije, a plovi pod zastavom Malte.
„Iznad nas su letjeli dronovi, rakete koje su gađale iransku vojnu bazu ili su iz baze ispaljivane na druge destinacije, bili smo tačno između i povremeno smo na nebu gledali projektile kako proleću", priča Janković za BBC na srpskom.
Sa posadom je 26. februara uplovio u iransku luku Bandar Imam Homeini, na sjeveru Persijskog zaliva, a dva dana kasnije Sjedinjene Države i Izrael počeli su napade na tu zemlju.
Iran je odgovorio udarima na Izrael, Katar, Ujedinjene Arapske Emirate, Saudijsku Arabiju, Oman, Bahrein, Kuvajt. Ukratko, sve zemlje s druge strane Persijskog zaliva.
„Nije me toliko plašio rat koliko da neka vojska dođe na brod i proba da uspostavi svoju vlast, toga sam se najviše plašio", objašnjava Janković koji je 26. marta uspio sa posadom da prođe kroz Hormuški moreuz i napusti Persijski zaliv na putu ka Latinskoj Americi.
U vrijeme razgovara za BBC na srpskom plovi Indijskim okeanom ka Africi, u blizini obala Somalije.
Zbog američko-izraelskih napada, Iran je efikasno ograničio prolazak brodova kroz Hormuški moreuz, a promet nafte i tečnog prirodnog gasa do danas je opao za 95 odsto, objavio je BBC tim za utvrđivanje činjenica.
Moreuz je podjednako važan za globalnu bezbjednost hrane jer služi kao glavna izvozna ruta za đubriva koja održavaju proizvodnju useva širom svijeta.
Analitičari procjenjuju da bi čak trećina globalne trgovine đubrivima mogla da bude pogođena produženim zatvaranjem.
O njegovoj važnosti za globalnu trgovinu energentima govore i cijene u svijetu koje su skočile od početka rata, zbog čega je Međunarodna agencija za energiju pustila rekordnih 400 miliona barela strateških rezervi nafte na tržište.
Oslobađanje prolaza kroz Hormuški moreuz postalo je i jedno od ključnih pitanja američko-izraelskog rata protiv Irana, iako na početku nije bilo među ciljevima.
Vašington tvrdi da je moreuz zatvoren, dok Teheran ponavlja da se to odnosi samo na „neprijateljske" zemlje.
Iran ne omogućava brodovima Sjedinjenih Država i njihovim saveznicima, među kojima su i evropske zemlje koje su odbile da učestvuju u ratu, da prolaze moreuzom, ali istovremeno pušta kineske, indijske i brodove koji nose teret za druge azijske zemlje, poput Filipina i Bangladeša.
Ipak, prema podacima Ujedinjenih nacija, za razliku od 150 brodova koji su prolazili prije rata kroz Hormuški moreuz, danas to uspije tek četiri ili pet.
Među njima su 3. aprila bili i francuski i japanski brod, prvi put od početka rata protiv Irana.
Brod kojim upravlja Srđan Janković plovi pod zastavom Malte.
Trideset tri dana su putovali iz Brazila preko Afrike da bi donijeli kukuruz u iransku luku i još mjesec su čekali na sidrištu u lučkim vodama, da bi dobili dozvolu da ga iskrcaju.
Tog 28. februara, Bandar Imam Homeini, glavni iranski lučki grad i ključno čvorište za petrohemikalije, uz mnoge druge lokacije širom zemlje, postao je meta američko-izraelskih napada.
„Grad koji je pola sata vožnje dalje od luke, bio je napadnut. Vidjeli smo dim u daljini, uveče su se čule eksplozije, posada je bila uplašena. Negdje ste u nekoj zemlji gdje ne znate nikoga, blizu je granica sa Irakom, ne znate kako će da reaguje vojska koja se tu nalazi, nije čovjek siguran da li će da se pojave na brodu možda sa oružjem, da vas uzmu za taoca, da vas mijenjaju za neke uslove. Nije zgodno", objašnjava ovaj 55-godišnji Beograđanin, koji plovi od 1995. godine.
Situaciju je dodatno otežavala činjenica da je internet u Iranu odsječen od januara, zbog protesta protiv vlasti u kojima su ubijene hiljade demonstranata.
Komunikacija sa iranskim vlastima je išla preko agenta u Londonu, koji bi im povremeno davao informacije da li će ih pustiti da prođu ili ne.
„Nijesam znao što će da se dogodi. Postavili smo bodljikavu žicu skroz oko broda, po ogradi, da se zaštitimo u slučaju da se pojavi neko, da možemo bar da ga obeshrabrimo da odabere naš brod. Posadi je bilo zabranjeno da bude često na palubi, jer ne znate kada može nešto da vas pogodi", kaže za BBC na srpskom.
Rijetko dobra stvar je bila činjenica da su neposredno prije ulaska u iranske vode napunili skladište hranom i vodom i da su, prema riječima kapetana, bili mirni bar za tri mjeseca.
Iz iskustva su znali da se u Bandar Imam Homeiniju ponekad čeka i do mjesec na iskrcaj tovara.
Oko njih na sidrištu, parkingu za brodove unutar lučkih voda ili na moru, bilo je oko 20-ak brodova koji su, kako kaže, čekali red da budu iskrcani ili informaciju da li će moći da izađu iz Persijskog zaliva.
Brod je prevozio žitarice za Iran iz Brazila i u Persijskom zalivu ga je zatekao rat
Poslije deset dana, 18. marta, iz Londona im je javljeno da mogu da nastave put ka Hormuškom moreuzu.
„Krenuli smo istog trenutka čim smo dobili mejl. Međutim, dan kasnije sve je bilo obustavljeno, stigla je poruka da je prolaz zatvoren, da ne možemo da idemo ka moreuzu i da čekamo novu dozvolu. Nijesmo znali razlog, rečeno nam je da su bili veliki napadi na Iran i da su suspendovane sve dozvole", kaže Janković.
U noći između 18. i 19. marta, izraelske snage su gađale Južni Pars, najveće polje prirodnog gasa u Iranu, koje je u centralnom dijelu Persijskog zaliva.
U znak odmazde, Teheran je gađao katarski Ras Lafan, najveći svjetski kompleks za tečni prirodni gas, što je dovelo do naglog porasta cijena tog energenta širom Evrope.
Kapetan i njegov brod sa 22 člana posade zaustavili su se kod ostrva Lavan, koje se takođe nalazi u centralnom delu Zaliva, kao i gađano polje gasa, ali bliže iranskoj obali.
„Tu smo samo plutali, pomjerali se lijevo, desno. Ostali smo u vodama koje su u interesu Irana, bliže obali, jer nam je predloženo da ne napuštamo iransko more i da ćemo tu biti sigurni", kaže kapetan Janković.
Dvadesetpetog marta dobili su novu dozvolu da mogu da nastave. Iako uplašeni, članovi posade bili su spremni za krizne situacije.
Na brodu su bila okačena obavještenja šta treba da spreme u slučaju napada, a u periodu putovanja ka Hormuškom moreuzu spavali su u srednjem dijelu broda, u skladištima, na pomoćnim krevetima, sa prslucima za spasavanje i rancima ispred vrata, da su im pri ruci.
Uputstvo za ponašanje posade u slučaju napada između 25. i 26. februara, tokom prolaska kroz Hormuški moreuz
Ovog puta uputstvo iz Londona je glasilo da brod treba da se javi kad stigne do ostrva Veliki tunb, u južnom dijelu Persijskog zaliva.
Međutim, kad su stigli do ostrva, oko 11 uveče im je rečeno da se zaustave i da ne nastavljaju ka Hormuškom moreuzu prije jutra.
„Bilo je jako napeto te noći, nijesmo znali zašto smo zaustavljeni ni što će se dogoditi. Tu smo, jako blizu svega i dalje se nastavlja bombardovanje Irana, i dalje protivvazdušna odbrana radi. Ujutro nam je rečeno da se popnemo ka Bandar Abasu, lučkom gradu na ulazu u Hormuški moreuz, dakle još bliže obali Irana, na milost i nemilost svakog ribara koji može da vas zaustavi", kaže Janković.
Uputstvo za njihov brod je bilo da ne ulaze u sredinu moreuza, kuda inače brodovi prolaze, nego da se drže iranskih teritorijalnih voda, bliže obali da bi izašli.
„Posada je bila uznemirena, većinu vremena su bili na kontrolnom mostu, pratili šta se događa, svaki čamac koji prolazi, svaki brodić, sve im je bilo uzbuna. Cio prolazak u punom gasu trajao je 11,5 sati. U normalnim okolnostima taj dio se prođe za šest sati", kaže Janković.
Ispred luke u Bandar Abasu dočekao ih je veliki broj usidrenih brodova, od kojih mnogi nijesu imali oznake firme ili države pod čijom zastavom plove.
Sa druge strane, na izlasku iz Hormuškog moreuza, stajali su brodovi koji su čekali dozvolu da uđu u Persijski zaliv.
Pravila Ujedinjenih nacija dozvoljavaju zemljama da kontrolišu teritorijalna mora do 12 nautičkih milja (22 kilometra) od svoje obale.
Na najužem mjestu, gdje je širok oko 33 kilometra, Hormuški moreuz i njegove brodske rute u potpunosti su unutar teritorijalnih voda Irana i Omana, zbog čega Teheran uspijeva da kontroliše ko ulazi i izlazi iz Persijskog zaliva.
„Kad smo prošli, bilo je ogromno olakšanje i za mene i za cijelu posadu. Na svu sreću, prošlo je kako treba", kaže Janković uz osmjeh.
Od početka rata na Bliskom istoku do 31. marta, deset pomoraca je poginulo, osam povrijeđeno, a zabilježeno je 19 napada na brodove u moreuzu, prema podacima Međunarodne pomorske organizacije UN (IMO) u Londonu.
Oko 20.000 mornara još je zaglavljeno u Persijskom zalivu, na oko dvije hiljade brodova, među kojima su tankeri za naftu, teretni, brodovi za rasuti teret i šest turističkih kruzera, objavile su 31. marta Ujedinjene nacije.
Situacija je, ocijenili su, bez presedana od Drugog svjetskog rata.
