Knjiga “Život i po” (Jagoda Buić privatno i javno) autorke Svjetlane Hribar biće predstavljena u petak, 4. jula, u 20 časova u Kosmos knjižari u podgoričkom Master kvartu.
Riječ je o monografiji posvećenoj životu i radu hrvatske umjetnice Jagode Buić, koja je upravo objavljena u izdanju Nove knjige i Kosmos izdavaštva - izdanje za Crnu Goru, Srbiju, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.
Djelo je, kako navode iz Nove knjige, nastalo iz susreta i razgovora autorke sa Jagodom Buić tokom perioda od petnaest godina. Ova izuzetna priča praćena je brojnim fotografijama kako umjetničkih djela, tako i onim iz života velike umjetnice.
Pored autorke, na promociji će govoriti Rade Šerbedžija, koji je bio blizak prijatelj sa Jagodom Buić, a razgovor će moderirati Marija Vujošević, urednica u izdavačkoj kući Nova knjiga.
Ovaj događaj će, kako poručuju iz Nove knjige, biti jedinstvena prilika za podgoričku publiku da se upozna sa radom jedne od najznačajnijih vizuelnih umjetnica sa ovih prostora, ali i pojedinostima njenog nesvakidašnjeg života.
Jagoda Buić (1930 - 2022) rođena je u Splitu. Nakon školovanja u Splitu i Dubrovniku, upisuje Akademiju primijenjenih umjetnosti i dizajna, a paralelno studira Istoriju umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Potom upisuje Akademiju u Beču, koju završava kao dobitnica Rektorove nagrade za najbolji diplomski rad. Usavršava se u Rimu i Veneciji u oblastima filmske scenografije i kostimografije.
Nakon diploma u Zagrebu i Beču započinje njen intenzivan angažman u hrvatskim pozorištima. Autorka je oko dvjesta kostimografija i scenografija. Šezdesetih godina se afirmiše kao tapiseristkinja i živi i radi u Parizu. Brak sa potpredsjednikom Svjetske banke dr. Hansom Vutkeom bio je razdoblje u kojem je izlagala, ali nije radila ništa novo - posvetila se suprugu i pratila ga na putovanjima svijetom.
Nakon njegove smrti 2000. godine, vraća se umjetnosti i radi u svom ateljeu u Provansi u papiru i kartonu, izlošci postaju monumentalniji, da bi se nakon deset godina okrenula metalu – predmetima sakupljenim po francuskim otpadima, spojenim u sadržajne skulpture duhovitih naziva. Na kraju svog istraživanja u materijalima, stigla je i do stakla – venecijanskih majstora duvača, koji su prema njenim skicama stvarali objekte, prvi put izložene na velikoj retrospektivnoj izložbi u Trstu 2013.
Tokom života priredila je više od osamdeset samostalnih izložbi i učestvovala na više stotina grupnih. Njeni radovi nalaze se u muzejima i galerijama širom svijeta i brojnim javnim zgradama i privatnim kolekcijama. Među mnogim nagradama međunarodnog značaja ističe se Gran Prix „Itamaraty“ Bienala u San Paolo (Brazil, 1975). Umrla je u Veneciji 2022. godine.
