Od kako se još kao Zdravkov apostol ukazao na javnoj sceni Crne Gore iz toga se čovjeka još nije iscijedila i artikulisala misao. Nalickani frazer čija bi retorika, bilo da zbori o istoriji, kečerima ili digestivnome traktu komotno stala u broj karaktera predviđenih za jedan sms. Takvu personalnu karakteristiku u psihologiji često prati bolesna ambicija i osobit poremećaj - uživljaj veličine, te svojim jalovim nastupima obavezno daju dramsko-epohalni karakter. Nešto kao kad Dragan K. Vukčević iz CANU prevrće brojanice kroz ruke kao iguman Stefan za XXI vijek.
Na crnogorskome tržištu to još uvijek prolazi. Koga je takav malokalibar mogao zavesti da ga glasa, zbilja mora preispitati svoja utemeljenja, mada, upravo je takav malokalibar refleksija našega stanja duha, bravlja pjaca. No, kad mogu vjerovati da popovi imaju moći vračeva i da se od loze koju je toboš zasadio Sveti Sava mogu pravit đeca, što ne bi vjerovali Jakovu Milatoviću na riječ.
Njegove iritantne lažavine iz dana u dan zbilja žuljaju. Dva dana ne ispratiš medije, a već vidiš nekoliko bisera koje je izbačio iz školjkice. Veli zvao je Stoltenberga da dođe u Murino s njim i da ga je ovaj gleda začuđeno. A đe druže, neće se začudit no će te izljubit' kao Zdravko kovčeg. A onda u duhu najpoštenijega i najčasnijega Demokrate poslije Alekse Bečića uzme da ispira lik i djelo Momira Bulatovića. O mrtvima sve najljepše, to poštujem. U redu, želio je predśednik kao predśednik kazati nešto o bivšem predśedniku. Moglo je to prigodno, sa stilom. Ali ne može frustrirana ideologija u kojoj je Jakov zatomljen tako. Mora ono da masti. Kaže (parafraziram jer je original bože sačuvaj patetičan) - Momir nije prodavao ljubav prema Crnoj Gori za benefite, život je posvetio Crnoj Gori. E pa Jakove, svaka čast. Ako je čovjek koji snosi odgovornost za učešće Crne Gore u ratovima devedesetih time pokazivao ljubav, onda sam ja za mržnju. Ako je sluganstvo Miloševiću, potpomaganje Sedmoga bataljona i tvrdokoran rad protiv nezavisnosti svoje zemlje neprodavanje za benefite, onda sam zbilja zastupnik najbenefitnijih neborbi u Mliječnome putu.
Jakov vjerovatno cijeni to što je Momir posvetio život Crnoj Gori kao 27. izbornoj jedinici Srbije i da je sva prilika da će i mali od Londona što voli raštan svoj mandat posvetit tom Momirovom idealu.
Momir Bulatović bio je u političkom smislu kontroverzna osoba i slab lider. Njegovi prijatelji i neprijatelji su o njemu ipak zapisali da je u ljudskom smislu bio moralna osoba. S tim što je moral i u filozofskom i u crnogorskom smislu preširok pojam. Čovjek koji je umalo izazvao građanski rat u rodnoj zemlji zbog svog posilnog odnosa prema balkanskome kasapinu ne može biti uzor predśedniku savremene države koja pledira ući u EU. Zato Jakove, kad izbačiš Milojka ili promijeni ime partije u Evropa nikad (eventualno Srbija śutra) ili nekoga od tih silnih savjetnika angažuj da ti pegla javne nastupe. Možda i konkurs za to da raspišeš? Vele da je Leposavić bez angažmana.
24
